Četvrtak tridesetog tjedna kroz godinu

Zar niste i sami to osjetili, barem jednom u nekom običnom, posve sivom popodnevu, kada vam se činilo da teret dana postaje pretežak za ramena? Gledate u vrata, u onu tišinu koja ostaje u hodniku nakon što su svi koraci utihnuli, i pitate se odakle uzeti novu snagu. Nije to velika drama; to je tek tihi zamor čovjeka koji nosi život. Sveti Pavao nam u poslanici Efežanima govori o borbi, ali ne o onoj ljudskoj, bučnoj i vidljivoj, nego o nečemu dubljem. On nam kaže: »Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavolskim.« Pa onda nabraja: istina, pravednost, pripravnost za evanđelje mira, štit vjere, kaciga spasenja i mač Duha, a to je riječ Božja.

Zamislite na trenutak dječaka koji sjediti za stolom, okružen linijama koda, skicama i onim svojim nepresušnim tehničkim nacrtima. Vidite li Benjamina? Vidite li onaj njegov sabrani, bistri pogled dok slaže sustave u svojoj glavi, razmišljajući o svemu onome što će tek izgraditi? On je volio red. Volio je logiku kojom je Bog satkao ovaj svijet, od malih linija u programskom jeziku do onih golemih čeličnih ptica čiji je let tako strpljivo promatrao. Kad je govorio o svojim idejama, o onoj svojoj zamišljenoj kompaniji koju je s osmijehom nazivao 'Con Chim Airlines', u njegovim očima nije bilo ničeg djetinjasto površnog; bila je tu ona duboka, tiha radost dječaka koji prepoznaje da je svijet prostran, lijep i stvoren da se u njemu leti. On je bio dijete svjetlosti, dječak čija je znatiželja bila poput otvorenog prozora kroz koji je ulazio Božji dah.

A onda nam Evanđelje donosi sasvim drugačiji prizor. Dolaze farizeji s upozorenjem da Herod traži Isusovu glavu, a Isus im odgovara s onu mirnu, nezaustavljivu hrabrost koja probija svaku ljudsku prijetnju: »Idite i recite toj lisici: Evo, izgonim zloduhe i vršim ozdravljenja danas i sutra, a treći dan dovršavam.« Isus se ne skriva. On ne uzmiče pred silom ovoga svijeta. On zna svoj put, zna svoj cilj, i nastavlja hoditi prema Jeruzalemu jer proročka ruka ne može stradati izvan njega. A onda, u sljedećem retku, događa se nešto nevjerojatno. Iz tih usta koja su maloprije korila moćnike izbija najdublji, najnježniji majčinski vapaj: »Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tugu kao kvočka piliće pod krila, i ne htjedoste!«

Zastupite ovdje na trenutak... Osjećate li tu sliku? Kvočka i pilići. To nije slika kraljevske moći s visina; to je slika topline, zaštite, širenja krila u trenutku kada se sprema oluja. Isus želi okupiti one koji se ne žele dati skupiti. On želi dati zaklon onima koji dršću. I upravo tu, u toj Božjoj nježnosti, nalazimo onaj tihi odgovor na svaku našu bol.

Znamo, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, da u tišini vašega doma postoje trenuci kada se ta oluja vrati. Znamo da postoje dani kada se u srcu probudi ono teško pitanje, onaj tihi, bolni šapat koji pita: jesmo li mogli učiniti nešto više, je li nam možda nešto promaknulo, jesmo li propustili neki znak? Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina pod svoja vječna krila.

Ben je bio dječak iznimnog srca. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, posve unutrašnje i bez ikakve zadrške, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu kako bi pomogao svome ujaku Williamu koji je prolazio kroz teške zdravstvene bitke. On nije morao razbiti tu kasicu, novac na kraju nije bio ni potreban jer je sve bilo osigurano, ali sama ponuda – ta čista, nepatvorena spremnost dječaka da dade sve što ima za nekoga koga voli – bila je živi odraz Božje ljubavi. On je već bio spreman staviti sve na oltar srca. Njegova ljubav nije tražila račun; ona je samo darivala.

Braćo i sestre, kada Pavao govori o božjoj opremi, on nam ne govori da moramo postati ratnici koji sijeku svijet oko sebe. On nam govori da se moramo odjenuti u istinu i mir. Benjamin je živio tu istinu. Sjetite se kako je sjedio s tatom Alanom, slušajući one njegove izmišljene, šaljive priče kao da su najvažnija vijest na svijetu, slušajući ih s potpunim povjerenjem i osmijehom. To je ta djetinja jednostavnost koja spašava svijet. On nije tražio velike pozornice; on je tražio blizinu. Tražio je smijeh. Tražio je ljubav.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, putovanja i sve one neprocjenjive trenutke bratstva, sjeti se da te tvoj brat gleda. On te ne gleda iz prošlosti, nego iz Božje vječnosti. On želi da rasteš s hrabrošću, da sanjaš, da hodaš ovim svijetom uzdignute glave, jer njegov duh i dalje živi u tvojoj radosti. Nemoj se bojati koračati naprijed, jer imaš brata koji te bodri. Tvoj život je nastavak njegove ljubavi.

Sjetite se onoga sna koji je tata Alan nosio u svom srcu – onoga u kojem se Benjamin pojavio zdrav, snažan, pitajući s onom svojom prepoznatljivom dječjom zbunjenošću zašto sve to mora prolaziti, a onda na kraju tješeći svoje roditelje riječima da će uvijek paziti na njih. Da, braćo i sestre, on motri na vas s nebeskih visina. Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao živa voda za žedne u dalekom svijetu, tako i vaša tuga, položena u Božje ruke, polako postaje izvor snage i utjehe za mnoge druge koji vas promatraju.

Zato, kada danas zakoračite natrag u svoju svakodnevicu, ponesite sa sobom ovu jednostavnu istinu: niste sami. Bog je tu, širi svoja krila poput kvočke nad svojim pilićima, okupljajući vas u toplini svoga mira. Benjamin je kod kuće, u miru koji nikada neće prestati, a njegova ljubav ostaje s vama zauvijek. Neka vam Gospodin udijeli snagu, blagoslov i mir u svaki dan koji je pred vama. Amen.