Ponedjeljak dvadeset i šeste sedmice kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, dječaka koji sjedi u tišini svoje sobe, zagledan u ekran svog računala. Nije to tek puko igranje; to je Benjamin Vo, dječak čiji je um bio poput najfinijeg instrumenta, uvijek u potrazi za logikom, za strukturom, za načinom na koji svijet funkcionira. Sjećate se onih trenutaka kada bi s istim žarom s kojim je proučavao cloud infrastrukturu, s ocem razgovarao o svojoj viziji 'Con Chim Airlines'? U tim trenucima nije bilo samo riječi o zrakoplovima. Bila je to dječja čežnja za letom, za onim što nadilazi granice, za onim što je čisto i slobodno. Danas, dok se sjećamo našeg dragog Benjamina, tri mjeseca nakon što je završio svoj zemaljski put, susrećemo se s Jobom. Sjećate li se onih strašnih vijesti koje su stizale jedna za drugom? 'Oganj Božji pade s neba... i spali ovce... ja sam jedini utekao da ti javim.' Job je izgubio sve. U jednom trenutku, sve ono što je gradio, sve što je volio, pretvorilo se u pepeo i tišinu. Gledajući u taj prizor, vidimo čovjeka koji se suočava s onim što je najteže: s gubitkom koji nema objašnjenja.

Job odgovara riječima koje su postale temelj naše vjere u trenucima sloma: 'Gospodin dade, Gospodin oduze, blagoslovljeno ime Gospodnje.' Te riječi nisu izgovorene iz ravnodušnosti. One su izgovorene iz dubine srca koje zna da je život dar, a ne vlasništvo. Ben je bio dječak koji je taj dar života shvaćao na svoj način. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, toliko duboko suosjećao s patnjom svoga ujaka Williama da je poželio ponuditi cijelu svoju kasicu-prasicu. Nije je razbio, nije je slomio, samo je ponudio sve što je imao. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On nije kalkulirao; on nije tražio sigurnost u novcu. On je tražio sigurnost u ljubavi. To je bio Ben. To je bila njegova veličina. On nas uči da život nije taština ako je darovan. On nije bio samo dječak koji je kodirao igre; on je bio dječak čije je srce bilo otvoreno, plodno i velikodušno.

Moramo stati i biti potpuno iskreni prije nego što bilo kome ponudimo ruku utjehe. Znam da u onim trenucima kada se sjećanje na Benov blagi osmijeh sudari s tišinom kuće, u roditeljskom srcu zna zasjesti ona najteža sjena: sumnja i samookrivljavanje. Čujem taj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Jesmo li negdje pogriješili?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi najbolji prijatelji. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav je bila i ostala njegova sigurna luka. Bog ne šalje bolest; Bog prima onoga koji pati u svoje naručje, kao što je primio Bena.

Sada se događa obrat. Pogledajte Evanđelje. Učenici se svađaju tko je najveći. Oni traže moć, traže status, traže sigurnost u svojoj važnosti. A Isus? Isus uzima dijete. On ga stavlja pokraj sebe. On ne kaže: 'Ovo dijete je budućnost.' On kaže: 'Tko primi ovo dijete, mene prima.' Isus nam pokazuje da je najveći onaj koji je najmanji, onaj koji je najpotrebniji ljubavi, onaj koji je najranjiviji. Ben je bio to dijete. On je bio onaj koji je svojim osmijehom, svojom blagošću, svojom potrebom za blizinom, privlačio Božju prisutnost. On nije bio velik po svojim postignućima, iako je bio briljantan. On je bio velik jer je dopustio da ga se primi, da ga se voli, da ga se nosi u naručju.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo i sjetiti se svih onih zajedničkih trenutaka, igara i snova. Sjetite se one fotografije gdje vas dvojica stojite u bijelim polo majicama, 'PILOT BENJAMIN' i 'PILOT RYAN'. Taj trenutak nije prošlost. On je dio tvoje vječnosti. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza, gdje su svi testovi položeni. On te voli, Ryane, i ta ljubav te prati kao tiha, nevidljiva podrška u svakom tvom koraku. Sjeti se kako ste se smijali dok ste se vozili, kako ste dijelili te male trenutke radosti – to je tvoja snaga. To je tvoj štit.

A to se prelijeva i na sve vas koji ste ovdje, i na sve koji nas prate iz daljine – na roditelje koji nose teške križeve, na djecu koja trpe. Bog vas vidi. Gospa, koja je pod križem stajala u tišini, stoji uz svakoga tko plače nad svojim djetetom. Niste sami. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire. On nastavlja biti 'Con Chim', ona ptica koja leti u Božjem nebu, slobodna od svake boli, ispunjena svjetlošću uskrsnuća.

Job je na kraju svog puta vidio Boga. On nije dobio odgovore na sva svoja pitanja, ali je dobio prisutnost. To je ono što vam želim danas ponuditi. Ne objašnjenja zašto se dogodilo to što se dogodilo, nego sigurnost da je Ben u Božjoj prisutnosti. On nije izgubljen. On je pronađen. On je kod kuće. On je onaj dječak koji se smije, koji je zdrav, koji je slobodan, koji čeka trenutak kada ćete se ponovno susresti. Kao što je jednom u snu rekao: 'Ne brini, ja ću vas pratiti.' To nije samo san; to je istina vječnosti.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama. Amen.