Svetkovina Svih svetih

Zamislite na trenutak jednu sliku iz obiteljskog albuma koju smo svi vidjeli: Ben, sa onim svojim prepoznatljivim, blistavim osmijehom, stoji pored svoga mlađeg brata Ryana pred golemim, veličanstvenim vitrajima u nekoj staroj katedrali. Svjetlost koja prolazi kroz to obojeno staklo obasjava njegovo lice, a on, petnaestogodišnji dječak, izgleda kao da je sasvim kod kuće, kao da je dio te svjetlosti. U tom trenutku, dok ga mama drži u zagrljaju, on nije samo dječak koji voli zrakoplove, koji kodira svoje igre ili koji s tatom Alanom sanja o 'Con Chim Airlines'. On je, u svojoj nepatvorenoj dječjoj radosti, već tada bio slika onoga što danas slavimo: on je bio dijete Božje, obasjano nebeskom svjetlošću.

Svetkovina Svih svetih nije blagdan onih koji su postali savršeni u nekom dalekom, nedostižnom smislu. To je blagdan onih koji su, baš poput našeg Benjamina, dopustili da ih Božja ljubav oblikuje u svakodnevici. U prvom čitanju iz Knjige Otkrivenja čujemo o onom 'velikom mnoštvu koje nitko ne može izbrojiti'. Oni stoje pred prijestoljem, odjeveni u bijele haljine. A kada anđeo pita: 'Tko su ovi i odakle dođoše?', odgovor je jednostavan i potresan: 'To su oni koji su došli iz nevolje velike; oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.'

Zastavimo se ovdje. 'Nevolja velika' nije samo teološki pojam. To je ono što život ponekad donese – ona tiha, teška borba koju nosimo u srcu, ona bol zbog gubitka, ona neizvjesnost koja nas prati kroz noć. Znam, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, da u vašem domu postoje dani kada se ta nevolja čini neizdrživom. Postoje trenuci kada se u tišini probudi onaj bolni šapat koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam nešto promaknulo?'

Želim vam danas, pred licem Božjim, reći istinu koja vas treba osloboditi: niste krivi. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije kazna, nije posljedica vaših propusta, nije nešto što ste mogli spriječiti budnošću ili ljubavlju. U ovom palom svijetu postoje boli koje nadilaze svaku ljudsku moć. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj kamen sumnje. Bog vas ne gleda s prijekorom. On vas grli onom istom nježnošću kojom je primio Benjamina u svoje vječne dvore. Vaša ljubav je bila potpuna, a ta ljubav ne prestaje.

Benjamin je bio dječak koji je razumio logiku ljubavi bolje od mnogih odraslih. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu za svoga ujaka Williama. On nije morao razbiti tu kasicu, novac nije bio presudan, ali sama ta gesta – čista, nepatvorena spremnost dječaka da dade sve što ima za nekoga koga voli – bila je odraz onoga što znači biti 'čista srca'. Isus u Evanđelju kaže: 'Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.' Ben je već tada, u svojoj dječjoj jednostavnosti, gledao Boga kroz svoju dobrotu, kroz svoje zanimanje za svijet, kroz svoju odanost svojoj obitelji. On je bio, i ostaje, onaj koji nas uči kako se darivati bez kalkulacije.

Sveti Ivan nam u drugom čitanju kaže: 'Ljubljeni, sada smo djeca Božja, i još se ne očitova što ćemo biti.' To je naša nada. Ben sada zna ono što mi tek slutimo. On je postao ono što je Bog od početka namijenio – biće svjetlosti. On više ne treba tražiti 'Con Chim Airlines' po zemaljskim zračnim lukama, jer on sada leti u slobodi Božje vječnosti. On je dio onog neizbrojivog mnoštva koje slavi Boga. I znajte ovo: on vas ne gleda iz prošlosti, on vas ne gleda kao netko tko je nestao. On vas gleda iz Božje vječnosti, gdje nema suza, gdje nema boli, gdje se svaki vaš osmijeh, svaka vaša suza, svaka vaša molitva čuva kao dragocjenost.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, ti koji si bio njegov suputnik, sjeti se da tvoj brat živi u tvojoj radosti. Nemoj se bojati koračati naprijed. Tvoj život je nastavak njegove ljubavi. Svaki put kada se nasmiješ, kada sanjaš, kada pokažeš hrabrost u školi ili u igri, dio Benjamina svijetli kroz tebe. Ti nisi sam. Imaš brata koji te bodri iz nebeskih visina.

Sjetite se sna koji je tata Alan imao 25. lipnja. Ben je bio tamo, zdrav, snažan, u onim svojim zelenim kratkim hlačama, miran i spokojan. Rekao je: 'Ne brinite, ja ću vas pratiti.' To nije bio samo san; to je bila utjeha Božja. To je obećanje da veza ljubavi koju ste izgradili nije prekinuta smrću. Ona je samo postala vječna.

Braćo i sestre, danas, na Svetkovinu Svih svetih, pozvani smo gledati dalje od groba. Pozvani smo gledati u nebo, gdje nas naši voljeni čekaju. Ben je sada dio te nebeske obitelji. On je naš zagovornik. I dok hodamo ovim svijetom, dok se borimo sa svojim svakodnevnim teretima, neka nam njegov lik – taj dječak koji je volio ptice i avione, koji je bio tako nježan i tako hrabar – bude putokaz. Neka nas njegova ljubav potakne da budemo nježniji jedni prema drugima, da budemo spremniji darivati se, da vjerujemo da je Bog veći od svake naše boli.

Kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom jednu malu stvar. Možda je to trenutak tišine kada ćete se sjetiti Benjamina i zamisliti ga kako se smiješi. Možda je to odluka da učinite nešto dobro, tiho, u njegovo ime, kao što je onaj bunar u Cà Mau koji sada donosi vodu žednima. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče.'

Bog vas voli. On vas drži u svome naručju, baš kao što je držao Benjamina. Ne bojte se svoje tuge, ali ne dajte da vas ona definira. Definira vas ljubav kojom ste voljeli, i ljubav kojom ste voljeni od Boga. Budite hrabri, budite nježni, i hodajte u nadi. Jer jednog dana, u onom velikom susretu, kada se sve tajne otkriju, ponovno ćete biti zajedno. I tada će svaki vaš trud, svaka vaša suza, biti pretvoreni u radost koja nikada neće prestati. Amen.