Dvadeset osma nedjelja kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, trenutak u kojem se čovjek nađe na velikoj, prostranoj gozbi. Stolovi su prekriveni najfinijim platnom, miris pečenih jela širi se zrakom, a svjetlost svijeća titra po licima uzvanika. U današnjem prvom čitanju, prorok Izaija nam slika upravo takvu viziju: 'Na ovoj gori Gospodin nad Vojskama pripremit će svim narodima gozbu od pretilih jela, gozbu od izvrsnih vina.' To nije tek običan obrok. To je trenutak u kojem se briše suza s lica svakog čovjeka. To je trenutak u kojem se 'veo smrti' zauvijek uništava. Zamislite tu sliku – nebo koje se otvara i Bog koji osobno briše suzu s lica onoga koji je plakao.

Ta slika – gozba na kojoj više nema suza i gdje je smrt pobijeđena – vodi nas ravno u srce našega Benjamina. Sjetite se onog prizora, tako jednostavnog, a opet tako punog radosti: Ben i njegov brat Ryan, dok su još bili dječaci, sjede na podu okruženi darovima, a Ben, s onim svojim prepoznatljivim, blagim i iskrenim osmijehom, grli svoga brata. Nije to samo trenutak djetinjstva; to je trenutak čiste, nepatvorene ljubavi. Ben je bio dječak koji je znao uživati u životu. On je volio svijet, volio je zrakoplove, volio je 'Con Chim Airlines', ali iznad svega, volio je biti dio te obiteljske gozbe ljubavi. On je bio dječak koji je u sebi nosio mir, onaj mir koji dolazi iz spoznaje da si voljen, da si dio nečega većeg, nečega vječnog.

Moramo stati ovdje, posve iskreno i bez žurbe, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška, neizreciva sjena. Čujem ponekad taj tihi, bolni šapat u noći koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

U današnjem Evanđelju, Isus nam govori o kralju koji priređuje svadbu svome sinu. Neki su odbili doći, zauzeti svojim farmama i poslovima. Ali kralj ne odustaje. On šalje svoje sluge na raskrižja putova: 'Pozovite na svadbu koga god nađete.' I hall se napunio. To je naša nada. Bog ne traži savršenstvo; On traži naše srce. On nas poziva, dobre i zle, da budemo dio Njegove gozbe. Ali postoji jedan detalj koji nas danas može zbuniti: čovjek bez svadbenog ruha. To svadbeno ruho nije neka skupocjena odjeća koju kupujemo novcem. To je milost, to je vjera, to je ono 'da' koje izgovaramo Bogu kada nam se čini da je život težak. Ben je bio dječak koji je to ruho nosio svakodnevno. Sjetite se one njegove nevjerojatne geste, kada je, sa svojih petnaest godina, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu. Nije bilo važno što ta kasica nije bila razbijena, što novac nije bio nužan. Ono što je ostalo, ono što je zapisano u vječnosti, jest sama ponuda. To je bio Ben: dječak koji je instinktivno osjećao da je ljubav nešto što se daje, nešto što se dijeli, nešto što ne poznaje granice. On je, u svojoj dječjoj jednostavnosti, već bio odjeven u to svadbeno ruho ljubavi.

Sjetite se, tata Alane, onog sna iz srpnja. Čekali ste u redu za sladoled, a Ben je platio. U tom snu, on je bio onaj koji se brine, onaj koji časti, onaj koji je spreman podijeliti radost. To nije bila slučajnost. To je bio Božji način da vam pokaže da je Ben dobro. Da je on sada na toj nebeskoj gozbi o kojoj govori prorok Izaija. On više ne treba brinuti o 'testovima', on više ne treba brinuti o disanju, jer je njegovo disanje sada vječno u Bogu.

Ryane, dragi brate, znam da ti nedostaje tvoj suputnik. Sjeti se onog osmijeha, onog zajedničkog smijeha dok ste čekali hranu, dok ste sanjali o budućnosti. Ben te gleda s ponosom. On želi da tvoj život bude ispunjen onom istom radošću kojom je on ispunjavao vaše dane. Nastavi sanjati, nastavi rasti, jer to je ono što bi Ben želio. On je s tobom u svakom tvom koraku, u svakoj tvojoj radosti i u svakoj tvojoj suzi. Njegova ljubav je postala dio tvoje snage.

Draga obitelji, i svi vi koji nosite teške križeve, pogledajte u današnju Riječ: 'Gospodin se vječno sjeća Saveza svoga.' To nije puka fraza. To je obećanje. Bog se sjeća Benjamina. Bog se sjeća svakog njegovog osmijeha, svakog njegovog sna, svakog njegovog dobrog djela. I Bog se sjeća vas. On vas ne zaboravlja u vašoj boli. On čuje vaš vapaj, on vidi vašu ljubav koja ne prestaje. Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao izvor žive vode za one koji su žedni, tako i vaša ljubav danas postaje izvor utjehe za mnoge druge. Vaša bol, prikazana Bogu, rađa životom na mjestima gdje ga nije bilo.

Zato, kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom ovu jednostavnu misao: vi ste blagoslovljeni. Ne zato što je vaš život lak, nego zato što ste voljeli, jer ste primili dar života u Benjaminu i jer ste ga vratili Bogu s povjerenjem. Budite nježni prema sebi. Dopustite si da budete utješeni. Bog vas ne osuđuje, On vas ljubi. Ben vas čeka, on vas voli, i on vas poziva da nastavite hodati u svjetlosti, znajući da ste zauvijek povezani u onom istom Savezu kojega se Gospodin vječno sjeća. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i vodi kroz svaki dan koji je pred vama. Imajte hrabrosti živjeti, jer ljubav koju ste dali nikada ne umire, ona samo postaje vječna. Amen.