U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir našega Gospodina Isusa Krista budu sa svima vama koji ste se okupili u Njegovoj ljubavi.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, a opet tako dragocjenu scenu iz obiteljskog života. Dijete koje sjedi za stolom, oči širom otvorene, prateći svaki pokret oca koji s ljubavlju priča priču. Nije važno je li priča izmišljena, je li to neka šala ili dogodovština – važno je povjerenje. Benjamin je bio upravo takav dječak. On je slušao svoga oca Alana kao da su te riječi najvažnije na svijetu. U toj dječjoj pozornosti, u tom tihom sjedenju i upijanju, vidimo sliku onoga što znači biti učenik. To je srce koje je spremno čuti. To je srce koje je otvoreno za istinu.
Danas, u Evanđelju, susrećemo Zakeja. On je čovjek koji se silno trudi vidjeti Isusa. Bio je malen rastom, okružen mnoštvom, ali njegova želja da vidi Gospodina bila je veća od svake prepreke. Zakej se penje na smokvu. On se izlaže, on riskira da bude viđen, možda čak i ismijan, samo da bi uhvatio pogled Onoga koji prolazi. I što se događa? Isus ne prolazi pored njega. Isus zastaje. On gleda gore, u krošnju te smokve, i zove ga imenom: 'Zakeju, žurno siđi! Danas mi valja biti u tvojoj kući.'
Zamislite tu scenu. Isus ne traži savršenstvo prije nego što uđe u nečiji dom. On ne traži od Zakeja da prvo popravi svoj život, da prvo vrati novac, da prvo postane netko drugi. On traži samo jedno: da Zakej otvori vrata svoga doma. 'Danas mi valja biti u tvojoj kući.' To je poziv koji odjekuje kroz vječnost. To je poziv koji Isus upućuje svakome od nas, osobito u trenucima kada nam se čini da je naš dom opustio, kada je prazna stolica postala najglasniji dio naše svakodnevice.
Draga mama Thao, dragi tata Alane, znam da je prošlo pet mjeseci od onog lipanjskog dana. Znam da je ta praznina u vašem domu ponekad poput zida koji ne možete preskočiti. Znam da se u tišini noći, kada se sjećate Benjamina, često pitate: 'Zašto je baš on morao otići?' Ponekad, u dubini boli, zna se pojaviti ona teška sjena sumnje – ona misao koja vas tiho nagriza: 'Jesam li mogla učiniti više? Jesam li nešto propustila? Jesam li mogla ranije primijetiti?' Slušajte me sada, vrlo pažljivo i s potpunim povjerenjem u Božju riječ: niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav prema Benjaminu bila je potpuna, bdijuća, brižna i savršena onako kako samo roditeljsko srce može voljeti. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije bila posljedica nikakvog vašeg propusta, nikakve pogreške, nikakve nebudnosti. U ovom svijetu postoje bitke koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku medicinu, svaku budnost ruku koje su ga držale. Otpustite taj kamen s ramena. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. Niste zakazali. Bog ne mjeri našu vrijednost prema onome što smo mogli spriječiti, već prema onome kako smo ljubili. A vi ste voljeli bez zadrške.
Benjamin je bio dječak iznimne znatiželje i briljantnog uma. Sjetite se samo kako je s lakoćom rješavao matematiku, kako je kodirao igre, kako je s vama dijelio snove o letenju, o onom zrakoplovu koji je nazvao 'Con Chim Airlines'. Taj njegov duh, ta njegova žeđ za znanjem, bila je odraz Božje ljepote u njemu. On nije bio samo dječak koji je učio o svijetu; on je bio dječak koji je svijet volio. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, neopterećen ikakvim računanjem, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu. Nije je razbio, nije je morao nasilno otvoriti jer pomoć je već bila tu, ali ta ponuda – dječak koji želi predati sve što ima za drugoga – to je slika talenta koji je donio stostruki rod. On nije zakopao svoj život u strahu. On ga je uložio u ljubav.
Sveti Ivan u Otkrivenju nam govori o Gospodinu koji stoji na vratima i kuca: 'Ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.' To je obećanje koje je postalo stvarnost za Benjamina. On sada večera s Gospodinom. On je na onoj gozbi gdje nema više testova, gdje nema više bolničkih zidova, gdje nema više onog osjećaja da moraš dokazivati svoju vrijednost. On je kod kuće. On je u potpunosti onaj dječak kakvog ste ga uvijek poznavali – bistar, nježan, nasmijan – ali sada oslobođen svakog tereta.
Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, igru, snove i one nebrojene trenutke koje samo braća razumiju, znam koliko ti tvoj brat nedostaje. Znam kako je teško koračati dalje. Ali sjeti se onoga što nosiš u sebi. Ti nisi sam. Ben je u tvom sjećanju, u tvom osmijehu, u tvojoj hrabrosti da nastaviš dalje. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako reže oblake, sjeti se da te brat bodri s onih nebeskih visina, da želi da tvoj život bude pun, radostan i hrabar. Nemoj se bojati sanjati, nemoj se bojati živjeti, jer ljubav koju ste dijelili ne umire; ona je postala dio tebe. Ti si čuvar te uspomene, i tvoj život je najljepši dar koji možeš ponijeti.
Možda se pitate gdje je Isus u vašoj boli. On je upravo tu, u onoj smokvi na koju ste se popeli da ga vidite. On je u onom trenutku kada se sjetite Benjamina i osjetite suzu, ali i osmijeh. On je u onom trenutku kada netko drugi, u ime vašeg sina, dobije pomoć, kada negdje u svijetu čista voda poteče iz bunara sagrađenog u njegovo ime. Ta voda je simbol života koji ne prestaje. To je znak da Benova ljubav i dalje teče kroz ovaj svijet, da ona hrani druge, da ona donosi nadu tamo gdje je bila suša.
Isus je došao u Zakejevu kuću i rekao: 'Danas je došlo spasenje ovoj kući.' To spasenje nije nešto što se događa samo na kraju vremena. To spasenje je prisutnost Božja u vašoj kući danas. To je mir koji nadilazi svako razumijevanje. To je sigurnost da niste sami, da je Bog s vama u svakom trenutku vaše tuge, da On drži vaše ruke baš kao što je držao Benjaminove. On nije zaboravio vašeg sina. On ga poznaje po imenu. On ga je primio u svoj zagrljaj, onako kako ste ga vi primali u zagrljaj svakog jutra.
Kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom samo jednu malu odluku. Nemojte nositi težinu pitanja na koja nemate odgovor. Budite blagi prema sebi. Podijelite osmijeh, budite dobri jedni prema drugima, i ako možete, učinite neko malo djelo dobrote u tišini, u Benovo ime. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče kroz nas.' Bog vas blagoslovio, Bog vas držao u svom naručju, i neka vas mir koji sve nadilazi ispuni danas i uvijek. Znajte da niste sami. Bog je s vama, a Benjamin vas čeka, s onim svojim prepoznatljivim osmijehom, na obalama vječnosti. On je tu, u svjetlu, u miru, u ljubavi koja nikada ne prestaje. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Po Spasiteljevoj zapovijedi i božanskim naukom poučeni, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka nas Gospodin blagoslovi, sačuva od svakoga zla i privede u život vječni. Amen.
✝ May almighty God bless you: the Father, and the Son, and the Holy Spirit. Amen.