Spomen svete Franje Ksaverske Cabrini, djevice

Ponekad, dok stojimo na pragu dana, uhvatimo sebe kako promatramo svijet kroz prizmu onoga što nam nedostaje. Gledamo u praznu stolicu za stolom, u tišinu koja je ispunila hodnike doma, i pitamo se gdje se sakrila ona radost koja je nekada bila tako opipljiva. Prošlo je pet mjeseci od onog lipanjskog dana kada je Benjamin, naš dragi Ben, otišao u Očev dom, a ta tišina još uvijek ima svoju težinu, svoj poseban prostor koji nitko drugi ne može ispuniti. Danas nismo ovdje da bismo nudili brze, jeftine odgovore koji bi trebali utišati bol, niti da bismo žurili preko onoga što nosite u grudima. Ovdje smo jer nas Božja riječ poziva da zastanemo, da udahnemo i da dopustimo svjetlu Evanđelja da dotakne upravo ono mjesto u nama koje je umorno, ali koje još uvijek zna voljeti.

Sveti Ivan u današnjem čitanju piše: 'Radovao sam se veoma što sam našao među tvojom djecom one koji hode u istini.' Zamislite tu sliku: radost zbog onih koji ustraju u ljubavi, koji hodaju u istini, baš kao što su primili zapovijed od početka. Ta zapovijed nije nova, ona je jednostavna i stara kao samo srce Božje: 'da ljubimo jedni druge'. Sjetite se Benjamina Voa. Sjetite se dječaka čiji je život bio poput te istine o kojoj Ivan govori. Sjetite se onog trenutka kada je, sa svojih petnaest godina, posve nehotice i bez ikakvog nagovaranja, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu koji se borio s posljedicama moždanog udara. Nije je razbio, nije je morao nasilno otvoriti jer pomoć je već bila tu, ali sama ta ponuda – dječak koji želi predati sve što ima za drugoga – to je slika čiste, nepatvorene ljubavi. To je bila njegova duša. To je bio Ben. On nije samo 'hodao u istini'; on je tu istinu živio kroz svoju nježnost, kroz svoju spremnost da daruje sebe.

No, dopustite mi da vam kažem nešto posve iskreno, jer bol ne traži masku već istinu. Znam da u onim dugim, tihim noćima, kada se kuća umiri, zna doći onaj tihi, mučni šapat sumnje: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam nešto promaknulo? Možda smo trebali primijetiti ranije?' Draga mama Thao, dragi tata Alan, slušajte me sada vrlo pažljivo: niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav prema Benjaminu bila je potpuna, bdijuća, brižna, savršena onako kako samo roditeljsko srce može voljeti. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije bila posljedica nikakvog propusta, nikakve pogreške, nikakve nebudnosti. U ovom svijetu postoje bitke koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku medicinu, svaku budnost ruku koje su ga držale. Otpustite taj kamen s ramena. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. On zna svaku suzu koju ste prolili nad njegovim krevetom, svaku molitvu koju ste šapnuli u tami. Niste zakazali. Voljeli ste ga do kraja, i ta ljubav ostaje živa. Bog ne mjeri našu vrijednost prema onome što smo mogli spriječiti, već prema onome kako smo ljubili. A vi ste voljeli bez zadrške.

Isus nam u Evanđelju po Luki govori o danima koji dolaze, o danima koji su poput onih u vrijeme Noe ili Lota. Ljudi su jeli, pili, kupovali, gradili, živjeli kao da će sve trajati vječno, a onda je došao trenutak kada je sve promijenjeno. 'Sjetite se Lotove žene', kaže nam Gospodin. Zašto? Jer ona se osvrnula. Ona je željela sačuvati ono što je ostalo iza nje, umjesto da hrabro korača prema onome što Bog nudi ispred nje. Isus nas upozorava: 'Tko bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga, a tko ga izgubi, sačuvat će ga.' To su teške riječi, ali u njima leži ključ vaše nade. Ben je svoj život izgubio u očima svijeta, ali ga je u Božjim očima sačuvao za vječnost. Njegova znatiželjna duša, njegov briljantni um koji je s takvom strašću proučavao tehnologiju i sanjao o 'Con Chim Airlinesu', sada je slobodna. Nema više granica, nema više boli, samo ona svjetlost za kojom je njegova duša oduvijek težila. On je stigao na odredište koje je mnogo ljepše od bilo koje destinacije o kojoj je sanjao sa svojim tatom Alanom.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, igru, snove i one nebrojene trenutke koje samo braća razumiju, znam koliko ti tvoj brat nedostaje. Znam kako je teško koračati hodnicima škole ili sjediti za stolom bez njega. Ali sjeti se onoga što nosiš u sebi. Ti nisi sam. Ben je u tvom sjećanju, u tvom osmijehu, u tvojoj hrabrosti da nastaviš dalje. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako reže oblake, sjeti se da te brat bodri s onih nebeskih visina, da želi da tvoj život bude pun, radostan i hrabar. Nemoj se bojati sanjati, nemoj se bojati živjeti, jer ljubav koju ste dijelili ne umire; ona je postala dio tebe. Ti si čuvar te uspomene, i tvoj život je najljepši dar koji možeš ponijeti.

Sveti Pavao nas uči da 'tko ostaje u nauku Kristovu, ima i Oca i Sina.' To je naše sidro. Mi ne ostajemo u nauku zato što je to pravilo, nego zato što u tom nauku pronalazimo osobu – Isusa Krista – koji nas poznaje po imenu. On poznaje Benjamina. On poznaje vašu bol. On zna težinu vaših koraka. I baš kao što bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, donosi živu vodu onima koji su žedni, tako i njegova ljubav, ta nježna, tiha dobrota, nastavlja teći kroz ovaj svijet. To je znak da Kraljevstvo Božje nije samo negdje daleko; ono je ovdje, u djelima ljubavi koja činimo u njegovo ime. Svaki put kada ste ljubazni, svaki put kada izdržite još jedan dan, svaki put kada se sjetite Benovog osmijeha i odlučite voljeti unatoč boli, vi činite da on živi.

Braćo i sestre, ako danas nosite teret koji vam se čini preteškim za ponijeti, pogledajte u križ Kristov. Isus je prošao kroz tamu smrti, ali nije ostao u grobu. On je uskrsnuo, i u Njemu naš Benjamin živi punim, vječnim životom. Nema više boli za njega, nema više umora, samo ona svjetlost za kojom je njegova znatiželjna duša uvijek težila. On je kod kuće, na onoj gozbi gdje se više ne plače. On je kod Oca, a vi ste Njegovi. On vas drži u svojoj ruci, baš kao što je držao Benjamina.

Kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom samo jednu malu odluku. Nemojte nositi težinu pitanja na koja nemate odgovor. Budite blagi prema sebi. Podijelite osmijeh, budite dobri jedni prema drugima, i ako možete, učinite neko malo djelo dobrote u tišini, u Benovo ime. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče kroz nas.' Bog vas blagoslovio, Bog vas držao u svom naručju, i neka vas mir koji sve nadilazi ispuni danas i uvijek. Znajte da niste sami. Bog je s vama, a Benjamin vas čeka, s onim svojim prepoznatljivim osmijehom, na obalama vječnosti. Amen.