Trideseta nedjelja kroz godinu

Braćo i sestre, sjetite se onoga dječjeg trenutka kada Benjamin, s onim svojim sjajnim, pronicljivim očima, sjedi u pilotskom simulatoru. Njegove ruke čvrsto drže upravljač, a lice mu je obasjano onom tihom, koncentriranom radošću. Pored njega je Ryan, u istom onom crvenom vunenom šeširu, pokušavajući dosegnuti prekidače, sudjelujući u toj velikoj avanturi leta. U toj slici nema ničega slučajnog. To je bila Benova duša: uvijek usmjerena prema nebu, uvijek tražeći način da poveže svijet, da stvori nešto što nadilazi granice, nešto što leti. On nije samo gledao u avione; on je u njima vidio mogućnost da se ljudi susretnu, da se udaljenosti skrate, da se život učini većim i ljepšim. Ta njegova znatiželja, ta njegova potreba da razumije kako stvari funkcioniraju – od cloud infrastrukture do radosti jednostavnog obiteljskog putovanja – bila je izraz duboke, skrivene ljubavi prema Stvoritelju svega što postoji.

Sveti Pavao nam danas u Poslanici Solunjanima piše: 'Postali ste uzorom svim vjernicima.' Zamislite to. Pavao ne hvali njihova postignuća u svijetu, nego njihovu sposobnost da se okrenu od idola i služe živomu Bogu. Ben je bio upravo takav uzor. On nije bio dječak koji je tražio prolazne idole. Njegov idol nije bio ekran, niti status, niti bilo što što nudi ovaj svijet. Njegov 'idol' bila je ljubav prema vama, prema njegovoj obitelji, prema onom zajedničkom vremenu koje ste provodili istražujući svijet. On je znao da je život dar, i živio ga je s takvom ozbiljnošću i takvom lakoćom da nas sve danas poziva da se vratimo onome što je doista važno.

Moramo zastati ovdje, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška, neizreciva sjena. Znamo da postoje dani kada se čini da je nebo zatvoreno, kada se u srcu probudi onaj tihi, bolni šapat koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo? Je li postojalo nešto što smo propustili vidjeti?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

Isus nam u Evanđelju po Mateju daje odgovor na pitanje koje se provlači kroz cijelu povijest čovječanstva: 'Učitelju, koja je zapovijed najveća?' Isus ne bira pravilo. On ne bira zakonik. On bira odnos. 'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.' I dodaje: 'Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.' Vidite li kako se ove dvije zapovijedi stapaju u jednu? Ben je to živio. On je ljubio Boga kroz svoju nevjerojatnu inteligenciju, kroz onaj svoj briljantni um koji je razumio matematiku i tehnologiju, jer je znao da je svaki zakon fizike odraz Božjeg reda. On je ljubio bližnjega kroz svoju nježnost, kroz onaj tihi, duboki osjećaj za druge, poput one trenutne, čiste ponude da cijelu svoju kasicu-prasicu dade za svoga ujaka Williama. Ta ponuda nije bila samo novac. To je bila njegova duša koja je govorila: 'Ja vidim tvoju bol, i ja sam spreman dati sve što imam da ti bude lakše.' To je srce koje je već bilo savršeno, jer je već bilo ispunjeno ljubavlju koja ne traži svoje.

Braćo i sestre, što znači ljubiti Boga svim umom? Za Bena, to je značilo učiti. To je značilo kodirati, istraživati, sanjati o 'Con Chim Airlines'. To je značilo biti potpuno prisutan u onome što radiš. Kad god bi te, tata Alane, slušao kako pričaš svoje priče – one izmišljene, šaljive priče koje je on slušao kao da su najvažnije vijesti na svijetu – on je ljubio Boga kroz tebe. On je ljubio Boga kroz taj odnos. On je bio dječak koji je razumio da je ljubav najviša inteligencija. On je bio mudar jer je bio nježan. I sada, kada ga nema u vašoj blizini, kada se čini da je stolac prazan, znajte da ta ljubav nije nestala. Ona je samo promijenila oblik. Ona sada intercedira za vas. Ona sada svijetli u vječnosti.

Ryane, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, ti koji si bio njegov suputnik u svim tim zamišljenim letovima, sjeti se da te on gleda. On te ne gleda iz prošlosti, on te gleda iz vječnosti. On želi da tvoj život bude ispunjen onom istom radošću kojom ste se zajedno smijali dok ste hodali arm-in-arm kroz one ville na putovanjima. Ti si njegov brat, zauvijek. Tvoj život je nastavak njegove ljubavi. Nastavi sanjati, nastavi biti hrabar, jer Ben živi u tvome osmijehu, u tvojim snovima, u tvojoj snazi. Ne boj se živjeti punim plućima, jer on te navijač iz prvih redova nebeske arene.

Isus nas u Evanđelju poziva na ljubav koja je bezuvjetna. 'Ove dvije zapovijedi', kaže, 'drže cijeli Zakon i Proroke.' Sve što je ikada napisano, sve što je ikada izgovoreno, sve se svodi na to: Bog te voli, i ti si pozvan voljeti. Ben nam je pokazao put. On nije bio svetac iz knjiga; on je bio svetac iz naše svakodnevice. On je bio dječak koji je volio ptice, koji je volio avione, koji je volio svoju obitelj. On je bio svetac koji je volio život. I sada, kada se osjećate slomljeno, sjetite se da je Gospodin, naš 'zaklon i utvrda', kako kaže današnji psalam, onaj koji drži i vas i njega u jednoj jedinoj ljubavi.

Možda se pitate što možete učiniti danas. Možda se osjećate kao da nemate snage. Ali sjetite se da je ljubav ponekad samo to – izdržati još jedan dan. Izdržati još jedan sat. Biti nježan prema sebi kad suza krene. Bog ne traži od vas herojska djela; On traži da mu dopustite da vas tješi. Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao izvor žive vode za zajednicu koja je bila žedna, tako i vaša tuga, kada je položena u Božje ruke, postaje izvor utjehe za sve one koji vas gledaju i pitaju se: 'Kako oni to mogu?' Možete jer ste voljeni. Možete jer je Ben dio vas. Možete jer je Krist pobijedio smrt.

Dragi tata Alane, draga mama Thao, vaša ljubav prema Benjaminu nije bila uzaludna. Svaki njegov osmijeh, svaki njegov 'Dobro jutro, tata', svaka njegova misao o budućnosti, sve je to utkano u Božju vječnost. Bog se sjeća svega. On se sjeća svakog njegovog gega, svakog njegovog sna, svakog njegovog pitanja o tehnologiji. On ne zaboravlja. On čuva sve to u svome srcu, i jednog dana, u vječnosti, sve će vam to biti vraćeno, umnoženo Božjom radošću. Ben je bio vaš dar, a sada je dar cijeloj Crkvi, cijelom svijetu, kao netko tko nas podsjeća da ljubav nikada ne prestaje. Ona je jača od smrti, jača od svake bolesti, jača od svakog rastanka.

Zato, kada danas izađete iz ovog prostora, ponesite sa sobom ovu jednu misao: Bog je vjeran. On vas nije napustio. Ben je kod kuće. Budite nježni prema sebi. Dopustite si da budete utješeni. Hodajte u svjetlosti, znajući da ste zauvijek povezani u onom istom Savezu kojega se Gospodin vječno sjeća. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i vodi kroz svaki dan koji je pred vama. Imajte hrabrosti živjeti, jer ljubav koju ste dali nikada ne umire, ona samo postaje vječna. Neka vas u tom hodu prati zagovor onih koji su već stigli na cilj, gdje nema suza, samo vječni susret. Amen.