Četvrtak dvadeset devete sedmice kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, jedan od onih trenutaka u djetinjstvu koji su toliko obični da ih jedva primjećujemo dok se događaju, a opet, u njima se krije cijeli svemir. Sjetite se malenog Benjamina, možda dok je sjedio na podu, potpuno zaokupljen slaganjem nekog složenog modela ili proučavanjem nacrta nekog zrakoplova. U tim trenucima, njegov um nije bio samo dječji; bio je to um istraživača, um koji je tražio strukturu, logiku i smisao. Gledao je svijet kao da je to velika, čudesna zagonetka koju treba razumjeti, ne iz straha, već iz čiste, iskrene znatiželje. Ta njegova sposobnost da se divi, da uči, da s takvom lakoćom prodire u tajne tehnologije, bila je odraz njegove duše – duše koja je bila otvorena prema istini.

Sveti Pavao nam danas u Poslanici Efežanima govori o nečemu što nadilazi svako ljudsko znanje. On kaže: 'Klanjam koljena pred Ocem... da vam po bogatstvu Slave svoje dadne ojačati se snagom po Duhu njegovu u nutarnjem čovjeku.' Pavao zna da nam treba snaga. On zna da život nije uvijek lagan, da postoje trenuci kada se 'nutarnji čovjek' osjeća slomljenim, kada se čini da je težina svijeta prevelika za naša ramena. Ali Pavao ne nudi površnu utjehu. On nas poziva da budemo 'ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi'. Zamislite to stablo, duboko ukorijenjeno, koje se ne ruši kad naiđe oluja, ne zato što je otporno na vjetar, već zato što je njegova hrana, njegova snaga, duboko ispod površine, u samom izvoru života.

Moramo zastati ovdje, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška, neizreciva sjena. Znamo da postoje dani kada se čini da je to korijenje izloženo, kada se pitaš: 'Zašto, Gospodine? Zašto baš on? Zašto baš sada?' Čujem ponekad taj tihi, bolni šapat u noći koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo? Je li postojalo nešto što smo propustili vidjeti?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

Isus nam u Evanđelju po Luci daje sliku koja nas može iznenaditi: 'Oganj sam došao baciti na zemlju, pa što hoću ako se već zapalio!' Isus ne govori o razaranju, već o vatri Duha, o strasti za Božjim kraljevstvom koja mora gorjeti u nama. On govori o krštenju – o onom potpunom predanju, o onom trenutku kada se život polaže na oltar. Ben je u svojih petnaest godina, možda i nesvjesno, već bio zahvaćen tim ognjem. Sjetite se one njegove briljantne ideje o 'Con Chim Airlines'. Sjetite se kako bi se nasmijao, onako iskreno i zarazno, dok bi pričao o tome. To nije bila samo dječja maštarija; to je bila vatra kreativnosti, vatra nade da svijet može biti povezan, da može biti bolji. On je bio dječak koji je sanjao o visinama, a sada je, u vječnosti, dosegnuo visine o kojima mi možemo samo nagađati.

Isus upozorava da ta vatra može donijeti i podjele, da istina može biti teška. Ali ta podjela nije cilj; cilj je čistoća srca. Ben je bio dječak koji je uvijek težio toj čistoći. Sjetite se one njegove nevine, a tako snažne ponude da svoju cijelu kasicu-prasicu dâ za ujaku Williamu. Nije bilo važno što ona nikada nije razbijena, što novac nije bio potreban. Važna je bila ta nutrina, ta dječja spremnost da se sve što imaš stavi na oltar ljubavi. To je srce koje je već bilo 'ukorijenjeno u ljubavi'. On je već bio spreman, jer je njegovo srce već bilo usmjereno prema onome što je vječno. Taj čin, taj dar, bio je poput iskrenja te vatre o kojoj Isus govori – vatre koja ne traži svoje, već se daruje.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, snove i one posebne trenutke bratske ljubavi, sjeti se da te tvoj brat gleda. On te ne gleda iz prošlosti; on te gleda iz vječnosti. On želi da tvoj život bude ispunjen hrabrošću. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako leti, sjeti se da je Ben dio tvoga života, dio tvoje snage. Nastavi sanjati, nastavi biti onaj divni dječak kakav jesi, jer tvoj brat živi u tvojim djelima ljubavi, u tvom osmijehu, u tvom rastu. Vi ste braća u Kristu, zauvijek. Benova ljubav nije nestala; ona je samo prešla u vječnost, čuvajući te iznutra.

Znam, ponekad je teško naći riječi. Ponekad je tišina jedina molitva koju imamo. Ali Pavao nam danas obećava: 'Onomu pak koji može učiniti mnogo izobilnije nego što mi možemo moliti ili zamisliti... njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu!' Bog može više nego što mi možemo zamisliti. On može uzeti našu bol, naše suze, naše neprospavane noći i pretvoriti ih u svjetlost. On može iz naše tuge izvući nadu koja ne blijedi. Ben je sada dio te nade. On je sada 'anđeo na gozbi nebeskoj', i on vas poziva da ne klonete. Bog se sjeća svakog njegovog gega, svakog njegovog pitanja o tehnologiji, svake njegove geste nježnosti. On ne zaboravlja. On čuva sve to u svome srcu, i jednog dana, u vječnosti, sve će vam to biti vraćeno, umnoženo Božjom radošću.

Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao izvor žive vode za zajednicu koja je bila žedna, tako i vaš život danas postaje izvor utjehe za mnoge druge. Svako vaše djelo dobrote, svaka suza koju ste pretvorili u molitvu, postaje dio te 'žive vode' koja teče svijetom. Ben nije bio samo dječak koji je volio avione; on je bio dječak koji je, svojom dobrotom i svojim osmijehom, postao svjedok Božje prisutnosti. On je sada tu, u vječnosti, gdje nema više bola, gdje nema više testova, gdje je sve 'prošao' i gdje ga Gospodin grli kao svoje ljubljeno dijete.

Zato, kada danas izađete iz ovog prostora, ponesite sa sobom ovu jednu misao: Bog je vjeran. On vas nije napustio. Ben je kod kuće. Budite nježni prema sebi. Dopustite si da budete utješeni. Hodajte u svjetlosti, znajući da ste zauvijek povezani u onom istom Savezu kojega se Gospodin vječno sjeća. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i vodi kroz svaki dan koji je pred vama. Imajte hrabrosti živjeti, jer ljubav koju ste dali nikada ne umire, ona samo postaje vječna. Neka vas u tom hodu prati zagovor onih koji su već stigli na cilj, gdje nema suza, samo vječni susret. Amen.