U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista budu sa svima vama.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Ponekad, dok prolazimo kroz život, naša pažnja bude usmjerena na velike stvari – na postignuća, na planove, na ono što gradimo za budućnost. Ali danas, dok stojimo ovdje, pet mjeseci nakon onog lipanjskog dana kada je Benjamin Vo krenuo kući Ocu, naše oči ne gledaju u velike planove. Gledaju u cestu. Gledaju u prašinu krajputa. U Evanđelju po Luki, Isus prolazi kroz Jerihon. A uz cestu, u toj prašini, sjedi slijepac. On ne vidi povorku. On ne vidi sjaj, ne vidi ljude koji se guraju, ne vidi čuda koja se događaju. On samo čuje buku. On čuje da se nešto događa, da se netko kreće, i pita: 'Što je to?'
Zamislite tog slijepca. On je simbol čovjeka koji živi u tami, koji ne vidi izlaz, koji se osjeća zaboravljenim. A onda, netko mu kaže: 'Isus Nazarećanin prolazi.' I u tom trenutku, sve se mijenja. On ne traži zlato, ne traži slavu. On viče: 'Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!' Ljudi ga ušutkuju. Govore mu da bude miran, da ne smeta, da je nevažan. Ali on viče još jače. On ne odustaje. I Isus staje. Zamislite taj trenutak tišine usred buke. Isus ne nastavlja hodati. On staje. On se okreće prema onome koji je bio odbačen i pita ga: 'Što hoćeš da ti učinim?'
Draga obitelji, dragi mama Thao i tata Alane, vi koji nosite ovaj teret već pet mjeseci, znam da ste mnogo puta postavili to isto pitanje. Ne Isusu, nego samima sebi. U onim dugim noćima, kada se sjećate Benjamina, kada vidite njegovu sobu, kada se sjetite onog dječaka koji je s takvom lakoćom učio matematiku, koji je kodirao igre, koji je sanjao o 'Con Chim Airlinesu', u vama se budi pitanje: 'Zašto?' I znam da se često pojavi onaj tihi, mučni šapat sumnje: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam nešto promaknulo? Možda smo trebali primijetiti ranije?'
Slušajte me sada vrlo pažljivo: niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav prema Benjaminu bila je potpuna, bdijuća, brižna, savršena onako kako samo roditeljsko srce može voljeti. Bolest s kojom se Benjamin suočio nije bila posljedica nikakvog propusta, nikakve pogreške, nikakve nebudnosti. U ovom svijetu postoje bitke koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku medicinu, svaku budnost ruku koje su ga držale. Otpustite taj kamen s ramena. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. On zna svaku suzu koju ste prolili nad njegovim krevetom, svaku molitvu koju ste šapnuli u tami. Niste zakazali. Voljeli ste ga do kraja, i ta ljubav ostaje živa. Bog ne mjeri našu vrijednost prema onome što smo mogli spriječiti, već prema onome kako smo ljubili. A vi ste voljeli bez zadrške.
Sjetite se Benjamina. On je bio dječak čija je duša bila poput otvorenog neba. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, neopterećen ikakvim računanjem, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu. Nije je razbio, nije je morao nasilno otvoriti jer pomoć je već bila tu, ali ta ponuda – dječak koji želi predati sve što ima za drugoga – to je slika talenta koji je donio stostruki rod. On nije bio usmjeren na sebe. On je bio usmjeren na ljubav. On je poput onog stabla iz psalma, zasađenog pokraj voda tekućica, koje daje plod u svoje vrijeme. Njegov život, iako kratak, bio je pun ploda. On je vidio svijet, on je istraživao, on je volio. I ta njegova znatiželja, taj njegov briljantni um, sada je u potpunosti uronjen u svjetlost Božju.
Sveti Ivan u Otkrivenju nam kaže: 'Blago onomu koji čita i onima koji slušaju riječi proroštva.' Ali onda, u pismu Crkvi u Efezu, Gospodin nas upozorava: 'Znam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost... ali imam protiv tebe: prvu si ljubav ostavio.' Ponekad, u našoj boli, mi se zatvorimo. Zaboravimo tu prvu ljubav, zaboravimo onu radost koju smo dijelili, i dopustimo da nas tuga pretvori u ljude koji samo preživljavaju. Gospodin nas danas poziva da se vratimo. Da se vratimo onoj ljubavi koju smo imali s Benjaminom. Da se sjetimo njegovog osmijeha, njegove znatiželje, njegovih snova o zrakoplovima, i da kroz tu uspomenu nastavimo živjeti, a ne samo tugovati.
Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, igru, snove i one nebrojene trenutke koje samo braća razumiju, znam koliko ti tvoj brat nedostaje. Znam kako je teško koračati dalje. Ali sjeti se onoga što nosiš u sebi. Ti nisi sam. Ben je u tvom sjećanju, u tvom osmijehu, u tvojoj hrabrosti da nastaviš dalje. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako reže oblake, sjeti se da te brat bodri s onih nebeskih visina, da želi da tvoj život bude pun, radostan i hrabar. Nemoj se bojati sanjati, nemoj se bojati živjeti, jer ljubav koju ste dijelili ne umire; ona je postala dio tebe. Ti si čuvar te uspomene, i tvoj život je najljepši dar koji možeš ponijeti.
Isus je stao. On je stao za slijepca, i staje za vas. On vas pita: 'Što hoćete da vam učinim?' Možda je vaš odgovor danas samo: 'Gospodine, daj da nađem mir.' Ili: 'Gospodine, daj da mogu disati.' I On to čuje. On ne traži od vas da budete jaki sami. On traži da budete Njegovi. On vas drži u svojoj ruci, baš kao što je držao Benjamina. Benjamin je sada na mjestu gdje nema više 'testova', gdje nema više boli, gdje je njegova znatiželjna duša konačno našla svoj mir. Zamislite ga tamo, u onoj vječnoj svjetlosti, kako se smiješi, kako vas gleda s ljubavlju, kako vam govori: 'Ne brinite, ja sam dobro, ja sam s Bogom.'
I baš kao što onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, donosi živu vodu onima koji su žedni, tako i njegova ljubav, ta nježna, tiha dobrota, nastavlja teći kroz ovaj svijet. To je znak da Kraljevstvo Božje nije samo negdje daleko; ono je ovdje, u djelima ljubavi koja činimo u njegovo ime. Svaki put kada ste ljubazni, svaki put kada izdržite još jedan dan, svaki put kada se sjetite Benovog osmijeha i odlučite voljeti unatoč boli, vi činite da on živi.
Braćo i sestre, ako danas nosite teret koji vam se čini preteškim za ponijeti, pogledajte u križ Kristov. Isus je prošao kroz tamu smrti, ali nije ostao u grobu. On je uskrsnuo, i u Njemu naš Benjamin živi punim, vječnim životom. Nema više boli za njega, nema više umora, samo ona svjetlost za kojom je njegova znatiželjna duša uvijek težila. On je kod kuće, na onoj gozbi gdje se više ne plače. On je kod Oca, a vi ste Njegovi. On vas drži u svojoj ruci, baš kao što je držao Benjamina.
Kada danas izađete iz ove crkve, ponesite sa sobom samo jednu malu odluku. Nemojte nositi težinu pitanja na koja nemate odgovor. Budite blagi prema sebi. Podijelite osmijeh, budite dobri jedni prema drugima, i ako možete, učinite neko malo djelo dobrote u tišini, u Benovo ime. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav i dalje teče kroz nas.' Bog vas blagoslovio, Bog vas držao u svom naručju, i neka vas mir koji sve nadilazi ispuni danas i uvijek. Znajte da niste sami. Bog je s vama, a Benjamin vas čeka, s onim svojim prepoznatljivim osmijehom, na obalama vječnosti. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Po Spasiteljevoj zapovijedi i božanskim naukom poučeni, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Gospodin vas blagoslovio, čuvao od svakoga zla i priveo u život vječni. Amen.
✝ May almighty God bless you: the Father, and the Son, and the Holy Spirit. Amen.