Petak dvadeset i osmog tjedna kroz godinu

Zamislite, braćo i sestre, onu tišinu koja nastane u zračnoj luci kasno u noć, kada se svjetla na pisti priguše, a nebo iznad nas postane nepregledno platno prošarano tek pokojom zvijezdom. U takvim trenucima, kada stojite uz ogradu i gledate kako se avioni dižu u visine, čovjek se osjeća malenim, gotovo neznatnim pred veličinom svemira. Ali upravo u toj malenosti, u toj tihoj promatračkoj poziciji, Bog nam progovara. U današnjem Evanđelju po Luci, Isus nam nudi sliku koja na prvi pogled djeluje gotovo banalno: 'Are not five sparrows sold for two small coins? Yet not one of them has escaped the notice of God.' Ptice. Vrapci. Stvorenja koja mi često ni ne primjećujemo dok hodamo gradom. A opet, Isus kaže da nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.

Ova slika – vrapca koji je u Božjem vidokrugu – vodi nas ravno u srce našega Benjamina. Sjetite se onog prizora, tako jasnog i dragog: Ben stoji uz svoga tatu Alana, oči uprtih u nebo, prateći svaki detalj aviona koji polijeće. Nije to bilo samo dječje zanimanje; to je bila Benova strast, njegov način da dotakne horizonte, da sanja o 'Con Chim Airlines' i da kroz tu čistu, briljantnu znatiželju povezuje svijet. Ben je bio dječak koji je u svakom detalju – bilo u kodu koji je pisao, bilo u linijama aviona – tražio red, smisao i ljepotu. Bio je poput onog vrapca o kojem Isus govori: potpuno svjestan svijeta oko sebe, a istodobno, u svojoj nježnosti i nevinosti, duboko ukorijenjen u Božjoj ljubavi koja ga je poznavala po imenu, bolje nego što itko od nas može zamisliti.

Moramo zastati ovdje, posve iskreno i bez žurbe, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška, neizreciva sjena. Čujem ponekad taj tihi, bolni šapat u noći koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog vašeg propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku budnost i svaku skrb. Niste previdjeli nikakav znak. Niste propustili nikakvu priliku. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

Isus nam u Evanđelju kaže: 'Even the hairs of your head have all been counted. Do not be afraid.' To nije tek utjeha; to je objava Božje intimnosti. Bog nije daleki promatrač. On je Onaj koji poznaje svaku našu misao, svaku našu suzu, svaki naš strah. Kada se osjećate izgubljeno, kada vam se čini da je život postao pretežak, sjetite se da ste vi, baš kao i Ben, u Božjem fokusu. On ne broji naše pogreške; On broji naše suze. On poznaje dubinu vaše ljubavi prema Benjaminu. On zna koliko ste puta, u tišini, molili za njega. I On vam danas poručuje: ne bojte se.

Sveti Pavao nam u Poslanici Efežanima govori o našem pozivu: 'In Christ we were also chosen, destined in accord with the purpose of the One who accomplishes all things.' Naš život nije niz slučajnosti. Benov život, koliko god kratak bio u našim očima, imao je svrhu koja odzvanja u vječnosti. On nije bio samo dječak koji je volio avione; on je bio dječak koji je, svojom dobrotom i svojim osmijehom, postao svjedok Božje prisutnosti. Sjetite se one slike: Ben, s onim svojim toplim osmijehom, s aparatićem koji se vidi dok se smiješi, okružen obitelji na nekom od onih predivnih putovanja. To je slika života koji je bio pun, koji je bio dar. Ben je bio 'sealed with the promised Holy Spirit'. Ta pečat Božje ljubavi na njemu nikada nije izblijedio. On je sada u onom prostranstvu o kojem je sanjao, ali sada bez ikakvih ograničenja, u potpunom zagrljaju svoga Stvoritelja.

Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, snove i one posebne trenutke bratske ljubavi – sjeti se da te tvoj brat gleda. On te ne gleda iz prošlosti; on te gleda iz vječnosti. On želi da tvoj život bude ispunjen hrabrošću. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako leti, sjeti se da je Ben dio tvoga života, dio tvoje snage. Nastavi sanjati, nastavi biti onaj divni dječak kakav jesi, jer tvoj brat živi u tvojim djelima ljubavi, u tvom osmijehu, u tvom rastu.

Draga obitelji, i svi vi koji nosite teške križeve, pogledajte u današnju Riječ: 'Blessed the people the Lord has chosen to be his own.' To ste vi. Vi ste izabrani, ne zato što ste savršeni, nego zato što ste ljubljeni. Bog se sjeća svakog trenutka koji ste proveli s Benjaminom. On se sjeća svakog njegovog gega, svakog njegovog pitanja o tehnologiji, svake njegove geste nježnosti. Kao što je onaj bunar u Cà Mau, izgrađen u Benovo ime, postao izvor žive vode za one koji su žedni, tako i vaša ljubav danas postaje izvor utjehe za mnoge druge. Vaša bol, prikazana Bogu, rađa životom na mjestima gdje ga nije bilo.

Zato, kada danas izađete iz ovog prostora, ponesite sa sobom jednu jednostavnu misao. Bog vas ne mjeri vašim uspjesima, niti vašim suzama. On vas mjeri svojom ljubavlju. Budite nježni prema sebi. Dopustite si da budete utješeni. Ben vas čeka, on vas voli, i on vas poziva da nastavite hodati u svjetlosti, znajući da ste zauvijek povezani u onom istom Savezu kojega se Gospodin vječno sjeća. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni i vodi kroz svaki dan koji je pred vama. Imajte hrabrosti živjeti, jer ljubav koju ste dali nikada ne umire, ona samo postaje vječna. Amen.