Spomen svete Terezije od Djeteta Isusa, djevice i crkvene naučiteljice

Zamislite, braćo i sestre, ono tiho jutro u malom samostanu u Lisieuxu, gdje jedna mlada žena, sveta Terezija, piše svoje misli o 'malom putu'. Ona ne traži velike podvige, ne traži da postane netko tko pomiče planine silnom snagom. Ona traži samo jedno: biti poput djeteta u naručju svoga Oca. Terezija je razumjela da je tajna svetosti u povjerenju, u onoj jednostavnoj predanosti koja ne postavlja uvjete. Danas, dok se spominjemo ove velike naučiteljice Crkve, naša nas misao neizbježno vodi do našega dragog Benjamina, do njegova blagog osmijeha i one čistoće srca koju je nosio kroz svoj kratki, ali tako ispunjeni život. Ben je, baš poput Terezije, znao da život nije u velikim spektaklima, nego u onim malim, svakodnevnim trenucima ljubavi koji ostavljaju trag u vječnosti.

Slušali smo u prvom čitanju Joba, čovjeka koji je izgubio sve, čovjeka koji stoji na rubu očaja, ali koji u dubini svoje boli izgovara riječi koje odjekuju kroz stoljeća: 'Ja znam: moj Izbavitelj živi.' Job ne vidi odgovore. On ne vidi razloge zašto je njegova koža postala pepeo, zašto su mu dani postali teret. On samo zna da njegov Vindicator, njegov Otkupitelj, nije odustao od njega. I dok Job čezne da vidi Boga svojim očima, mi danas znamo da je taj isti Bog, koji je bio Jobova snaga, postao naš suputnik u našim najtežim noćima. Ben je bio dječak koji je, unatoč svojoj briljantnoj inteligenciji – onoj koja ga je vodila kroz složene kodove i sustave o kojima je pričao sa svojim tatom – uvijek ostao jednostavan u svojoj ljubavi. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, iz dubine svoje duše ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu kako bi pomogao ujaku Williamu. Nije to bila dječja naivnost; to je bila mudrost srca koja zna da je čovjek bogat samo onoliko koliko je spreman dati.

Moramo stati ovdje, posve iskreno i bez žurbe, jer znamo da se u tišini vašega doma, draga mama Thao, dragi tata Alan, i ti, Ryane, ponekad probudi ona teška sjena. Čujem ponekad taj tihi, bolni šapat u noći koji pita: 'Jesmo li mogli učiniti nešto više? Je li nam možda nešto promaknulo?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom, kažem posve jasno i bez okolišanja: niste krivi. Bolest s kojom se Ben suočio nije kazna, niti je posljedica bilo kakvog propusta. U ovom svijetu postoje boli i kušnje koje nadilaze svaku ljudsku moć, otpor i budnost. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne optužuje majku koja je bdjela, niti oca koji je davao sve od sebe. Otpustite taj preteški kamen sumnje koji nikada niste trebali nositi. Bog vas ne gleda s prijekorom; Bog vas grli onom istom nježnošću kojom je primio vašega Benjamina u svoje vječne dvore. On je bio voljen svakim otkucajem vašega srca, a ta ljubav ne prestaje. Ona je vječna.

I tu se, braćo i sestre, događa onaj predivni obrat u Evanđelju. Isus šalje svoje učenike u svijet, govoreći im: 'Idite! Šaljem vas kao janjce među vukove.' Zamislite tu sliku. Janje među vukovima. To je slika ranjivosti, ali i slika apsolutnog povjerenja. Isus ne šalje svoje učenike s punim džepovima, ne šalje ih s planovima za osvajanje svijeta snagom. Šalje ih s mirom. 'U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir kući ovoj!' Ben je bio taj mir. Njegov osmijeh, njegova želja da bude 'Con Chim' – ptica koja leti visoko, slobodna i radosna – bila je njegov način donošenja mira u vašu obitelj. Kada je tata Alan sanjao da Ben plaća sladoled, ili kada je Ryane sanjao da se s bratom vozi na vlaku smrti, to nisu samo snovi. To je potvrda da je Benov duh živ, da je on u miru Božjem, i da on taj isti mir želi vama. On više ne mora brinuti o testovima, o bolestima, o 'kodu' koji treba ispraviti. On je sada u školi ljubavi, u 'Banquet of Heaven', gdje je sve jasno, gdje je sve svjetlost.

Govorim sada tebi, Ryane, dragi brate. Znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Sjeti se onih dana kada ste planirali parkirati svoje Cybertruckove jedan pored drugoga. Sjeti se onih trenutaka kada ste dijelili snove o budućnosti. Ben te nije napustio. Njegova ljubav prema tebi ostaje kao postojana, tiha prisutnost. Kada osjetiš tugu, sjeti se njegovog osmijeha. On te promatra s ponosom i želi da živiš hrabro, da nastaviš graditi ono o čemu ste zajedno sanjali. Ti nisi sam; tvoj brat hodi s tobom u Božjem svjetlu. On je tvoj anđeo čuvar, onaj koji te razumije bolje od bilo koga drugoga.

A to se grli i sa svima vama koji nas pratite u ovoj molitvi – s obiteljima koje nose teške križeve, s roditeljima koji u tišini suza traže nadu, i s djecom koja u svojoj krhkosti trebaju Božju ruku. Bog vas vidi. Gospa, koja je s majčinskom boli stajala pod križem, zna svaku suzu koju isplačete u tišini. Benova ljubav ne miruje; ona i dalje tiho djeluje u svijetu. Sjetite se onog bunara s čistom vodom u dalekom Vijetnamu koji napaja žedne, noseći u svom imenu spomen na dječaka čije je srce bilo puno suosjećanja. To je Ben. To je njegova ostavština. On nije otišao u prazninu; on je otišao u puninu, u život koji nikada ne prestaje.

Braćo i sestre, ponesite danas sa sobom jednu jednostavnu odluku. Kada izađete kroz ova vrata i dođete svojim kućama, zastanite na tren, sjetite se njegovog blagog pogleda i recite u tišini: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve suvišne terete i dopustite Božjem miru da ispuni vaše srce. Neka vas zagrli ljubav koja je jača od smrti, i neka vas sveti Terezija zagovara u vašoj svakodnevnoj potrazi za Božjom istinom i mirom. Niste sami. On vas čeka, on vas vodi, on vas voli. Neka vas blagoslovi svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.