Spomen BDM Žalosne

Zamislite, dragi prijatelji, scenu koja se odvijala na Golgoti, podno samoga križa. Nije to bila scena ispunjena slavom ili trijumfom, već scena ogoljene ljudske patnje. Ondje, nepomična u svojoj boli, stoji Marija. Ona ne vrišti, ona ne bježi. Ona stoji. To je 'stajanje' pod križem postalo simbolom najdublje vjernosti koju ljudsko srce može pokazati. Ona gleda svoga Sina, svoga jedinca, u njegovim posljednjim trenucima. A Isus, u toj agoniji, ne misli na sebe. On gleda svoju Majku i gleda onog učenika kojeg je ljubio. 'Ženo, evo ti sina', kaže on Mariji. A zatim učeniku: 'Evo ti majke.' U tom trenutku, na rubu smrti, Isus stvara novu obitelj. On ne ostavlja nikoga samoga. On proširuje krug ljubavi na sve nas.

Dragi Alane, draga Thao, dragi Ryane, znam da je prošlo tri mjeseca od onog 13. lipnja kada je vaš Benjamin, vaš briljantni i nježni sin, završio svoj ovozemaljski put. Znam da je ova kuća ponekad ispunjena tišinom koja reže poput mača. Danas, na spomen Gospe Žalosne, sjećamo se da Marija nije bila pošteđena boli. Njezin život, kako reče Šimun, bio je proboden mačem. Ali taj mač nije uništio njezinu ljubav; on ju je učinio širom, dubljom, sposobnom primiti svakoga od nas. Želim vam danas reći nešto što je možda najvažnije što ćete ikada čuti: niste krivi. U vašoj boli, možda se pojavila sjena sumnje, pitanje jeste li nešto propustili, jeste li mogli učiniti više. To nije istina. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta, nije vaša krivnja. Niste ništa propustili. Vi ste Benjamina voljeli do samog kraja, bili ste njegovo utočište, njegova snaga, njegov svijet. Oslobođeni ste svake krivnje koju ste možda nosili u tišini. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. Pustite taj kamen da padne. On nije vaš teret.

Benjamin je bio dječak koji je gledao u visine. Sjetite se onog njegovog izraza lica dok je sjedio za svojim stolom, okružen knjigama iz matematike i nacrtima za svoje 'Con Chim Airlines'. U njegovim očima bila je ona čudesna mješavina dječje nevinosti i ozbiljnosti mladog inženjera. On je bio poput onog učenika pod križem – netko tko je znao voljeti tiho, ali duboko. Sjetite se one njegove geste, kada je, unutar svoje dječje logike i dobrote, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu za svog ujaka Williama. On je nije razbio, nije je ispraznio, ali je ponudio. To je srce koje je bilo slobodno od duga, srce koje je razumjelo da je ljubav jedina valuta koja vrijedi u vječnosti. Ben nije bio dječak koji je čuvao za sebe; on je bio dječak koji je davao.

Sveti Pavao nam u današnjem čitanju govori o tijelu. 'Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi.' To je istina naše vjere. Mi nismo sami u svojoj patnji. Kada vi plačete, Crkva plače s vama. Kada se osjećate slomljeno, sjetite se da je Isus bio slomljen na križu. On zna što znači biti napušten. On zna što znači biti neshvaćen. On je s vama u svakom vašem 'zašto', u svakom vašem suznom pogledu prema gore. On ne odgovara na sva naša pitanja argumentima, On odgovara svojom prisutnošću. Marija je stajala pod križem, a Isus je stajao s njom u njezinoj boli. Danas, On stoji s vama.

Dragi Ryane, ti si bio njegov suputnik, njegov brat. Znam da ti fali njegov smijeh, oni trenuci kada ste zajedno istraživali svijet. Ali znaj da tvoj brat nije nestao. On je sada dio one 'nebeske gozbe', on leti onim nebom o kojem je toliko sanjao. Nastavi sanjati za obojicu. Nastavi istraživati svijet s onom istom radoznalošću koju ste dijelili. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion, sjeti se da je Ben tu, da te prati, da te voli. On je tvoj anđeo čuvar. On te čeka s onim svojim osmijehom, punim brace-a i ljubavi, koji je osvjetljavao svaku vašu obiteljsku fotografiju.

Možda se pitate kako nastaviti dalje. Odgovor je jednostavan, a opet tako težak: jedan po jedan trenutak. Kao što je Ben učio o infrastrukturi oblaka, tako i vi gradite svoju infrastrukturu nade, dan po dan, molitvu po molitvu. Ne morate imati sve odgovore danas. Ne morate biti jaki danas. Dovoljno je da dopustite Isusu da bude s vama u vašoj slabosti. On je onaj koji je podignut na Križ da bi vas podigao iz vaše pustinje. Benjamin je bio dječak koji je volio život. Njegova ljubav se nastavlja, ona teče poput vode iz one 'Giếng Gioan Baotixita' – bunara koji je izgrađen u njegovo ime. Taj bunar u Vijetnamu sada daje život drugima, baš kao što je Benjaminov život dao radost svima vama. Njegova ljubav nije prestala; ona je promijenila oblik. Ona sada hrani, ona sada osvježava, ona sada donosi nadu onima koji su u potrebi. Vi ste produžetak te ljubavi. Svaki put kada ste nježni jedno prema drugome, svaki put kada se zagrlite u tuzi, vi činite ono što je Ben činio: vi volite.

Ne bojte se pustinje. U njoj se susreće Bog. U njoj se uči poniznost. U njoj se otkriva da je Krist jedina stijena na kojoj možemo graditi. Benjamin je sada u sigurnosti, u miru koji nadilazi svako razumijevanje. On je dječak koji je gledao u nebo, a sada leti u tom nebu zauvijek. Neka nas njegov osmijeh prati, a njegova vjera ohrabruje. Sutra, kada se probudite, nemojte tražiti brvna u svojim očima, ne tražite krivnju. Umjesto toga, sjetite se jednog trenutka kada se Ben nasmijao. Neka taj smijeh bude vaša molitva. Neka vas taj smijeh podsjeti da je ljubav jača od smrti. Budite obitelj koja se drži zajedno, baš kao što ste to uvijek činili. Neka vas Njegova ljubav drži, neka vas Njegova nada vodi, i neka vas Njegov mir ispuni danas i zauvijek. Amen.