U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista, koji je radi nas postao poslušan do smrti na križu, bude sa svima vama.
Gospodine, koji si podnio križ za naše spasenje, smiluj se. Kriste, koji si nas svojom mukom otkupio od grijeha, smiluj se. Gospodine, koji si svojim uskrsnućem otvorio vrata vječnosti, smiluj se.
Zamislite, dragi prijatelji, pustinju. Ne onu pustinju kroz koju se prolazi na putu do odredišta, već onu u kojoj se čovjek osjeća izgubljeno, gdje se horizont čini beskrajnim i praznim, a svaki korak postaje težak teret. U prvom čitanju čujemo narod koji je, umoran od puta, počeo mrmljati. 'Zašto ste nas izveli iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji?' pitaju oni. Oni su žedni, gladni, i prije svega, obeshrabreni. U njihovoj boli, oni su izgubili iz vida obećanje. I u toj pustinji, pojavljuju se zmije. One grizu, one donose smrt, one su manifestacija njihove unutarnje gorčine koja je postala fizička stvarnost.
Svi mi, na neki način, znamo tu pustinju. Znamo trenutke kada život postane neizdrživ, kada se čini da je nebo zatvoreno. Dragi Alane, draga Thao, dragi Ryane, znam da je prošlo tri mjeseca od onog 13. lipnja, dana kada je vaš dragi Benjamin, vaš briljantni i nježni sin, završio svoj ovozemaljski put. Znam da je ova pustinja u kojoj se nalazite ponekad toliko tiha da se čini kako se u njoj čuje samo odjek vaših vlastitih suza. Znam da postoje noći kada se pitate o svemu, kada se sjećate svakog detalja, svake riječi, svakog trenutka u bolnici. Želim vam danas, pred Gospodinom, reći nešto što je možda najvažnije što ćete ikada čuti: niste krivi. U vašoj boli, možda se pojavila sjena sumnje, pitanje jeste li nešto propustili, jeste li mogli učiniti više. To nije istina. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta, nije vaša krivnja. Niste ništa propustili. Vi ste Benjamina voljeli do samog kraja, bili ste njegovo utočište, njegova snaga, njegov svijet. Oslobođeni ste svake krivnje koju ste možda nosili u tišini. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. Pustite taj kamen da padne. On nije vaš teret.
U pustinji Izraelaca, rješenje nije bilo u uklanjanju zmija, već u nečemu što je zahtijevalo pogled. 'Napravi zmiju od mjedi i stavi je na stup', rekao je Gospodin Mojsiju. 'Tko god bude ujeden, neka pogleda u nju i živjet će.' To je čudan lijek, zar ne? Pogledati u ono što te je povrijedilo, ali sada uzdignuto na stup, preobraženo Božjom riječi. To je slika Križa. Isus nam u Evanđelju kaže: 'Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji.' Križ nije poraz. Križ je mjesto gdje je sama smrt bila uzdignuta i pobijeđena. Kada gledamo u Križ, mi ne gledamo u patnju radi patnje. Mi gledamo u Boga koji je toliko volio svijet da je dao svoga Sina da ne propadnemo.
Benjamin je bio dječak koji je gledao visoko. Sjetite se njegove strasti za zrakoplovima, njegove želje da stvori 'Con Chim Airlines'. On je gledao u nebo, u oblake, u prostranstvo koje nas nadilazi. Ta njegova radoznalost, ta njegova briljantna inteligencija koja ga je vodila da razumije složene sustave dok je još bio dijete, bila je odraz njegove duše koja je uvijek tražila nešto više. On je bio dječak koji je znao da je život dar. Sjetite se trenutka kada je, tako nesebično, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu za svoga strica Williama. On je nije razbio, nije je ispraznio, ali je ponudio. To je srce koje je bilo slobodno od duga, srce koje je razumjelo da je ljubav jedina valuta koja vrijedi u vječnosti. Benjamin nije bio dječak koji je čuvao za sebe; on je bio dječak koji je davao.
Dragi Ryane, ti si bio njegov suputnik, njegov brat. Znam da ti fali njegov smijeh, oni trenuci kada ste zajedno istraživali svijet, od onih šetnji uz kanale u Veneciji do radosti u muzejima. Ali znaj da tvoj brat nije nestao. On je sada dio one 'nebeske gozbe', on leti onim nebom o kojem je toliko sanjao. Nastavi sanjati za obojicu. Nastavi istraživati svijet s onom istom radoznalošću koju ste dijelili. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion, sjeti se da je Ben tu, da te prati, da te voli. On je tvoj anđeo čuvar. On te čeka s onim svojim osmijehom, punim brace-a i ljubavi, koji je osvjetljavao svaku vašu obiteljsku fotografiju.
Sveti Pavao nam u Poslanici Filipljanima kaže da je Krist, iako jednak Bogu, samoga sebe opustošio, uzevši lik sluge. On se ponizio. On je postao poslušan do smrti, smrti na križu. To je tajna naše vjere. Bog se ne boji naše boli. On je ušao u nju. Kada se osjećate slomljeno, sjetite se da je Isus bio slomljen na križu. On zna što znači biti napušten. On zna što znači biti neshvaćen. On je s vama u svakom vašem 'zašto', u svakom vašem suznom pogledu prema gore. On ne odgovara na sva naša pitanja argumentima, On odgovara svojom prisutnošću.
Možda se pitate kako nastaviti dalje. Odgovor je jednostavan, a opet tako težak: jedan po jedan trenutak. Kao što je Ben učio o infrastrukturi oblaka, tako i vi gradite svoju infrastrukturu nade, dan po dan, molitvu po molitvu. Ne morate imati sve odgovore danas. Ne morate biti jaki danas. Dovoljno je da dopustite Isusu da bude s vama u vašoj slabosti. On je onaj koji je podignut na Križ da bi vas podigao iz vaše pustinje.
Benjamin je bio dječak koji je volio život. Njegova ljubav se nastavlja, ona teče poput vode iz one 'Giếng Gioan Baotixita' – bunara koji je izgrađen u njegovo ime. Taj bunar u Vijetnamu sada daje život drugima, baš kao što je Benjaminov život dao radost svima vama. Njegova ljubav nije prestala; ona je promijenila oblik. Ona sada hrani, ona sada osvježava, ona sada donosi nadu onima koji su u potrebi. Vi ste produžetak te ljubavi. Svaki put kada ste nježni jedno prema drugome, svaki put kada se zagrlite u tuzi, vi činite ono što je Ben činio: vi volite.
Ne bojte se pustinje. U njoj se susreće Bog. U njoj se uči poniznost. U njoj se otkriva da je Krist jedina stijena na kojoj možemo graditi. Benjamin je sada u sigurnosti, u miru koji nadilazi svako razumijevanje. On je dječak koji je gledao u nebo, a sada leti u tom nebu zauvijek. Neka nas njegov osmijeh prati, a njegova vjera ohrabruje. Sutra, kada se probudite, nemojte tražiti brvna u svojim očima, ne tražite krivnju. Umjesto toga, sjetite se jednog trenutka kada se Ben nasmijao. Neka taj smijeh bude vaša molitva. Neka vas taj smijeh podsjeti da je ljubav jača od smrti. Budite obitelj koja se drži zajedno, baš kao što ste to uvijek činili. Neka vas Njegova ljubav drži, neka vas Njegova nada vodi, i neka vas Njegov mir ispuni danas i zauvijek. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Poučeni spasiteljevim zapovijedima i božanskim naukom, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Gospodin nas blagoslovio, sačuvao od svakoga zla i priveo u život vječni. Amen.
✝ Blagoslovio vas svemogući Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.