Petak dvadeset i treće sedmice kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan od onih mirnih trenutaka u garaži ili radnoj sobi, gdje se miris tehnologije i tiho zujanje računala miješaju s toplinom obiteljskog doma. Ben, naš dragi Benjamin, sjedi za svojim stolom, potpuno udubljen u kodiranje. Možda radi na nekoj novoj aplikaciji za svoju zamišljenu 'Con Chim Airlines', možda proučava infrastrukturu zrakoplova, a na licu mu se titra onaj blagi, prepoznatljivi osmijeh. U tom trenutku, Ben nije samo dječak koji uči o oblacima i podacima; on je dječak koji uči o redu, o strukturi, o tome kako stvari funkcioniraju. On je bio poput onog učenika koji, kako nam Isus danas govori, promatra svoga učitelja i želi postati poput njega. Ben je promatrao svijet s divljenjem, ali njegovo srce je uvijek bilo usmjereno prema onome što je iznad nas, prema nebu koje je toliko volio.

Sveti Pavao nam danas u Poslanici Korinćanima govori o trčanju u utrci. 'Trčite tako da pobijedite', piše on. Pavao ovdje ne govori o sportskom natjecanju gdje samo jedan uzima vijenac. On govori o disciplini duše. On govori o tome da ne živimo kao da udaramo u zrak, kao da se borimo sjenama. Pavao je bio čovjek koji je znao što znači imati cilj. I Ben je bio takav. Sjetite se samo njegove odlučnosti na badminton terenu, one njegove spremnosti da bude uporan, da se trudi, da daje sve od sebe. Za njega, trud je bio način života. 'Pokušati je sve što je važno', govorio je. To nije bila samo sportska maksima; to je bila njegova životna filozofija. On nije bježao od napora, nije se bojao neuspjeha. On je trčao svoju utrku s čašću.

Dragi Alane, draga Thao, dragi Ryane, znamo da je ova utrka postala teška. Prošla su dva mjeseca otkako je vaš Ben, vaš briljantni i nježni Benjamin, prešao ciljnu ravninu ovoga svijeta i ušao u vječnost. Znam da postoje dani kada se osjećate kao da trčite u magli, kada je teret gubitka toliko težak da se svaki korak čini nemogućim. Želim vam danas, pred Gospodinom, reći istinu koju morate čuti: niste sami u ovoj utrci. I više od toga, želim skinuti s vaših srca teret koji možda nosite u tišini. Ponekad se roditelji, u svojoj boli, pitaju: 'Jesam li mogao više? Jesam li nešto propustio?' Taj teret je laž. Kao što je Isus rekao za onoga koji je rođen slijep, ni on ni njegovi roditelji nisu zgriješili. Bolest, tajanstvena i okrutna, nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta, nije vaša krivnja. Vi ste Benov život ispunili ljubavlju, putovanjima, smijehom i onom bezuvjetnom podrškom koju ste mu pružali. Vi ste mu bili sve. Oslobođeni ste svake krivnje. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. Pustite taj kamen da padne.

Isus nam danas u Evanđelju postavlja ogledalo pred oči: 'Zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?' U našoj tuzi, lako je postati strog prema sebi, lako je početi tražiti brvna vlastitih nesavršenosti, preispitivati svaku odluku, svaku riječ, svaki trenutak. Ali Isus nas poziva da vidimo jasno. Da bismo vidjeli jasno, prvo moramo dopustiti Njemu da izvuče brvno naše boli, našeg straha, naše krivnje. Moramo dopustiti Njemu da nas očisti. Tek tada ćemo moći vidjeti da je Benov život bio dar, a ne teret. Tek tada ćemo moći vidjeti da je Ben sada slobodan od svega što ga je ovdje ograničavalo.

Sjetite se one Benjaminove geste, one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu za svog ujaka Williama. On je nije razbio, nije je ispraznio, ali je ponudio. To je srce koje je bilo čisto, srce koje je razumjelo da je ljubav jedina valuta koja vrijedi u vječnosti. Ben nije bio dječak koji je gledao na sebe; on je bio dječak koji je gledao na druge. On je bio dječak koji je volio ptice i zrakoplove, koji je u sebi nosio neku nebesku radoznalost. Sada, on gleda u to nebo izravno. On je dio te 'nebeske gozbe' o kojoj često govorimo. On je sretan, on je slobodan, on je postao ono što je oduvijek bio u Božjim očima: dijete svjetlosti.

Dragi Ryane, ti si bio njegov suputnik, njegov najbolji prijatelj. Znam da te boli praznina. Ali znaj da tvoj brat nije otišao daleko. On te gleda dok rasteš, dok učiš, dok sanjaš. On je tvoj anđeo čuvar. Nastavi biti onaj dječak koji zna da je ljubav jača od smrti. Nastavi istraživati svijet s onom istom radoznalošću koju ste dijelili. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion, sjeti se da je Ben tu, da je dio tvoje priče zauvijek. On te voli, on te čuva, on te čeka.

Sveti Pavao nas danas upozorava da ne trčimo besciljno. Naš cilj nije prolazan vijenac. Naš cilj je 'neprolazan vijenac'. Ben je taj vijenac već primio. On je sada u zagrljaju Oca, dječak koji je gledao u nebo, a sada leti u tom nebu zauvijek. Njegova ljubav nije prestala s njegovim odlaskom. Ona se nastavlja kroz svaku dobrotu koju činite u njegovo ime, kroz svaku suzu koju obrišete drugome, kroz svaku misao o njemu koja vas vodi prema Bogu. Vi nastavljate njegovu misiju ljubavi.

Ako danas osjećate da ste iscrpljeni, pogledajte Isusa. On je gospodar vremena, gospodar vaše tuge i gospodar vaših snova. Kada se osjećate izgubljeno, sjetite se onog sna koji je tata imao: Ben je bio zdrav, bio je snažan, bio je onaj isti dječak koji vas je volio. To nije bila samo utjeha; to je bila istina o onome što Ben sada jest u Božjim očima. On je živ. On je slobodan. On je postao ono što je oduvijek bio – Božje dijete.

Što danas možete ponijeti sa sobom iz ove crkve? Ponesite odluku da ćete biti nježni prema sebi. Ne žurite zacijeliti. Ne žurite prestati plakati. Ali isto tako, ne žurite se odreći nade. Danas, kada dođete kući, sjetite se jedne lijepe stvari koju je Ben učinio. Ne pričajte o boli, pričajte o ljubavi. Budite obitelj koja se drži zajedno, baš kao što ste to uvijek činili. Neka vas Njegova ljubav drži, neka vas Njegova nada vodi, i neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni danas i zauvijek. Benjamin Vo je sada u zagrljaju Oca, dječak koji je gledao u nebo, a sada leti u tom nebu zauvijek. Neka nas njegov osmijeh prati, a njegova vjera ohrabruje. Amen.