Dvadeset četvrta nedjelja kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan od onih mirnih, sunčanih popodneva kada Benjamin sjedi za svojim stolom, okružen nacrtima i kodovima za svoju zamišljenu aviokompaniju, 'Con Chim Airlines'. U njegovim očima vidimo onu čudesnu mješavinu dječje nevinosti i ozbiljnosti mladog inženjera koji već vidi svijet u strukturama, u linijama leta, u preciznosti koja spaja točke na karti. Kada bi govorio o tim avionima, o tim strojevima koji prkose gravitaciji, njegov bi se glas pretvorio u tihi kikot, onaj iskreni, zarazni smijeh koji je ispunjavao vaš dom. Taj smijeh nije bio tek zvuk; bio je to izraz duše koja je osjećala da je svijet stvoren za uzlet, za kretanje prema nečemu većem, prema nečemu što nas nadilazi.

Sveti Sirah nam danas govori o nečemu što se čini suprotnim od tog leta: o 'zagrljaju' gnjeva. 'Wrath and anger are hateful things, yet the sinner hugs them tight.' Zamislite to – grliti gnjev kao da je to nešto dragocjeno, nešto što nas štiti. Često, kada nas život udari, kada se nađemo suočeni s gubitkom koji ne možemo objasniti, naša prva reakcija nije let, već stiskanje šaka. Želimo nekoga okriviti. Želimo razumjeti zašto se nebo zatvorilo. No, Sirah nas upozorava: ako nosimo tu težinu, ako 'njegujemo gnjev', ne možemo primiti iscjeljenje. Ne možemo poletjeti.

Dragi Alane, draga Thao, dragi Ryane, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je Benjamin krenuo na svoj posljednji let, onaj koji ga je odveo izravno u ruke Oca. Znam da je ova tišina u kući ponekad toliko glasna da boli. Znam da postoje noći kada se pitate o svemu. Želim vam danas reći nešto vrlo nježno, ali vrlo važno: vi niste krivi. U vašoj boli, možda se pojavila sjena sumnje, pitanje jeste li nešto propustili, jeste li mogli učiniti više. To nije istina. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta, nije vaša krivnja. Niste ništa propustili. Vi ste Benjamina voljeli do samog kraja, bili ste njegovo utočište, njegova snaga, njegov svijet. Oslobođeni ste svake krivnje koju ste možda nosili u tišini. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli. Pustite taj kamen da padne. On nije vaš teret.

Isus nam u Evanđelju nudi odgovor na pitanje o granicama praštanja. Petar pita: 'Sedam puta?' A Isus kaže: 'Sedamdeset i sedam puta.' To nije matematika. To je poziv na beskonačnu slobodu. Zamislite tu sliku: kralj koji oprašta ogroman dug, a sluga koji ne može oprostiti sitnicu. Taj sluga je zarobljenik svoje tvrdoće. On je 'grlio' svoj dug, umjesto da prihvati milost. Benjamin, vaš sin, bio je dječak koji je znao što znači darovati. Sjetite se onog trenutka kada je, unutar svoje dječje logike i dobrote, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu za svog ujaka Williama. On je nije razbio, nije je ispraznio, ali je ponudio. To je srce koje je bilo slobodno od duga, srce koje je razumjelo da je život tu da se daje, a ne da se čuva za sebe.

Benjamin je bio dječak koji je slušao. Slušao je tatine priče, čak i one izmišljene, s takvom pažnjom kao da su najvažnije na svijetu. To je bila njegova milost – sposobnost da vidi vrijednost u drugome, da bude prisutan. Ponekad, u našoj tuzi, mi prestanemo slušati. Zatvorimo se u svoj bol. Ali Isus nas poziva da budemo kao Benjamin – da budemo oni koji otvaraju svoje srce, koji opraštaju sebi i drugima, koji znaju da je ljubav jača od bilo kojeg duga ili bilo koje tuge.

Dragi Ryane, ti si bio njegov suputnik, njegov brat. Znam da ti fali njegov smijeh, njegovi razgovori o avionima. Ali znaj da tvoj brat nije nestao. On je sada dio one 'nebeske gozbe', on leti onim nebom o kojem je toliko sanjao. Nastavi sanjati za obojicu. Nastavi istraživati svijet s onom istom radoznalošću koju ste dijelili. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion, sjeti se da je Ben tu, da te prati, da te voli. On je tvoj anđeo čuvar.

Sveti Pavao nam u Poslanici Rimljanima kaže: 'None of us lives for oneself, and no one dies for oneself.' To je ključ. Mi pripadamo Gospodinu. I Benjamin pripada Gospodinu. Njegov život, iako kratak, bio je ispunjen svjetlošću koja ne blijedi. On je bio dječak koji je volio ptice, koji je gledao u visine, koji je znao da je 'truditi se' jedino što je važno. On se trudio voljeti vas, trudio se biti dobar, trudio se živjeti punim plućima. I u tome je uspio. On je sada u sigurnosti, u miru koji nadilazi svako razumijevanje.

Što danas možete ponijeti sa sobom? Ponesite odluku da ćete biti nježni prema sebi. Kad se probudite sutra, nemojte tražiti brvna u svojim očima, ne tražite krivnju. Umjesto toga, sjetite se jednog trenutka kada se Ben nasmijao. Sjetite se onog sjaja u njegovim očima dok je pričao o 'Con Chim Airlines'. Neka taj smijeh bude vaša molitva. Neka vas taj smijeh podsjeti da je ljubav jača od smrti. Budite obitelj koja se drži zajedno, baš kao što ste to uvijek činili. Neka vas Njegova ljubav drži, neka vas Njegova nada vodi, i neka vas Njegov mir ispuni danas i zauvijek. Benjamin Vo je sada u zagrljaju Oca, dječak koji je gledao u nebo, a sada leti u tom nebu zauvijek. Neka nas njegov osmijeh prati, a njegova vjera ohrabruje. Amen.