Spomendan svetog Kornelija, pape, i Ciprijana, biskupa, mučenika

Zamislite na trenutak dječaka koji sjedi u zrakoplovu, priljubljen uz prozor, s onim svojim prepoznatljivim, znatiželjnim pogledom uprtim u nebo. On ne promatra samo oblake; on promatra strukturu, on vidi kako se zrakoplov uzdiže, kako se pritisak mijenja, kako se sve usklađuje u savršenom redu. Naš dragi Benjamin Vo bio je dječak koji je svijet promatrao kroz leću čiste inteligencije i još čišće ljubavi. Za njega, svijet nije bio kaotičan niz događaja, već prekrasan, složen stroj koji je zahtijevao pažnju, razumijevanje i, iznad svega, divljenje. Danas, dok se sjećamo našeg Bena, tri mjeseca nakon što je završio svoj zemaljski hod, susrećemo se s riječima svetog Pavla koje nam zvuče kao da su pisane upravo za njega: 'Ljubav nikad ne prestaje.'

Sveti Pavao nam u Prvoj poslanici Korinćanima otkriva tajnu koja nadilazi svako znanje, svaku tehnologiju i svaku logiku koju je Ben tako briljantno svladao. 'Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, razmišljao kao dijete; a kad sam postao čovjek, odbacio sam djetinje.' Pavao nas ne poziva da prestanemo biti djeca u svojoj jednostavnosti, već da prigrlimo zrelost ljubavi. Ben je bio dječak koji je prerano dotaknuo vječnost. Njegova briljantnost – ona sposobnost da s dvanaest godina brine o ocu, da s petnaest planira budućnost, da kodira igre i sanja o 'Con Chim Airlines' – bila je samo odraz njegove duše koja je bila spremna za nešto mnogo veće od ovoga svijeta.

Moramo biti potpuno iskreni jedni prema drugima. Znam da u vašim domovima, Alane i Thao, postoje trenuci kada tišina postaje gotovo opipljiva. Znam da se u tim trenucima, kada se sjećanja na Benov osmijeh, na njegovu znatiželju ili na onaj trenutak kada je ponudio cijelu svoju kasicu za bolesnog ujaka Williama, sudare s prazninom, u srcu roditelja pojavi ona najteža sjena: samookrivljavanje. Pojavi se onaj tihi, otrovni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici na putovanjima od dalekih gradova do svetih svetišta. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi.

Sada se događa obrat. Pogledajte kako Evanđelje ulazi u našu bol poput svjetla. Isus govori o naraštaju koji nije znao prepoznati ni Ivana Krstitelja ni njega samoga. Ljudi su uvijek tražili razloge da ne vjeruju, da ne vide, da ostanu u svojoj tami. Ali Isus kaže: 'Mudrost je opravdana svojom djecom.' Ben je bio to dijete mudrosti. Njegova ljubav nije bila teorija; ona je bila konkretna. Sjetite se onog trenutka kada je, unatoč svojim godinama, posve spontano ponudio svoju cijelu kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu. On nije razbio, nije slomio, on je samo ponudio. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On je razumio da pravi život nije u onome što čuvamo za sebe, nego u onome što smo spremni darovati iz ljubavi. On je bio dječak koji je u svakom trenutku, u svakom 'airport spotting' ritualu s tatom, u svakom zagrljaju s bratom Ryanom, sijao sjeme vječnosti.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo kad preleti avion i sjetiti se svih onih razgovora o budućnosti, o zajedničkim snovima. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza, gdje su svi testovi položeni, baš kao što je tata vidio u onom snu u kojem je Ben bio zdrav, snažan i nasmijan, govoreći da je prošao sve. On je sada u sigurnim rukama Oca, u onom nebeskom prostranstvu koje je za njega bilo pripremljeno.

A to se prelijeva i na sve vas koji ste ovdje, i na sve koji nas prate iz daljine – na roditelje koji nose teške križeve, na djecu koja trpe. Bog vas vidi. Gospa, koja je pod križem stajala u tišini, stoji uz svakoga tko plače nad svojim djetetom. Niste sami. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire. On nastavlja biti 'Con Chim', ona ptica koja leti u Božjem nebu.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama.