Ponedjeljak osamnaestog tjedna kroz godinu

U početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, petoga mjeseca četvrte godine, reče mi u domu Gospodnjem prorok Hananija, sin Azurov, iz Gibeona, u nazočnosti svećenika i svega naroda: »Ovo govori Gospodin nad Vojskama, Bóg Izraelov: 'Slomit ću jaram kralja babilonskoga. Za dvije godine vratit ću na ovo mjesto sve posuđe doma Gospodnjega koje je Nebukadnezar, kralj babilonski, uzeo s ovoga mjesta i odnio u Babilon. I Jekoniju, sina Joakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske koji otiđoše u Babilon vratit ću na ovo mjesto', govori Gospodin, 'jer ću slomiti jaram kralja babilonskoga.'« Prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji u nazočnosti svećenika i svega naroda koji stoje u domu Gospodnjem. Prorok Jeremija reče: »Amen! Tako neka učini Gospodin! Neka Gospodin ispuni tvoje riječi koje si prorekao, vraćajući posuđe doma Gospodnjega i sve izgnanike iz Babilona na ovo mjesto! Ali poslušaj riječ koju ću izreći na tvoje uši i na uši svega naroda: Proroci koji bijahu prije mene i tebe od davnina proricali su rat, nevolju i pošast protiv mnogih zemalja i velikih kraljevstava. Ali prorok koji proriče mir prepoznaje se da je uistinu poslan od Gospodina tek kad se ispuni njegova proročka riječ.« Tada prorok Hananija skinu jaram s vrata proroka Jeremije i slomi ga. I reče Hananija u nazočnosti svega naroda: »Ovo govori Gospodin: 'Tako ću za dvije godine slomiti jaram Nebukadnezara, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda.'« Nato prorok Jeremija ode svojim putem. Nakon što je prorok Hananija slomio jaram s vrata proroka Jeremije, dođe riječ Gospodnja Jeremiji: »Idi i reci Hananiji: 'Ovo govori Gospodin: Drveni si jaram slomio, ali si umjesto njega načinio jaram željezni!' Jer ovo govori Gospodin nad Vojskama, Bóg Izraelov: 'Željezni jaram stavljam na vrat svih ovih naroda da služe Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i oni će mu služiti; čak sam mu i zvijeri poljske dao.'« Prorok Jeremija reče proroku Hananiji: »Slušaj, Hananija! Gospodin te nije poslao, a ti si učinio da se ovaj narod uzda u laž. Zato ovako govori Gospodin: 'Evo, zbacit ću te s lica zemlje; ove ćeš godine umrijeti jer si propovijedao otpao od Gospodina.'« And te iste godine, sedmoga mjeseca, prorok Hananija umrije.

Odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace na drugu obalu dok on otpusti mnoštvo. Pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru nasamo da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već bila udaljila mnogo stadija od obale, šibana valovima, jer je vjetar bio protivan. U četvrtu noćnu stražu dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašiše se govoreći: »Utvara je!« I od straha povikaše. Isus im odmah progovori: »Hrabri budite! Ja sam! Ne bojte se!« Petar mu prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on reče: »Dođi!« I Petar iziđe iz lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad vidje jak vjetar, uplaši se te poče tonuti i povika: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, uhvati ga i reče mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, vjetar utihnu. Oni u lađi poklone mu se govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!« Preplovivši, dođoše na kopno u Genezaret. Kad ga prepoznaše ljudi onoga mjesta, poslaše po čitavoj onoj okolici te mu donesahu sve bolesnike. I moljahu ga da se dotaknu samo skuta njegove haljine. I koji god se dotaknuše, ozdraviše.