Spomendan svetih Marte, Marije i Lazara

Draga braćo i sestre,

Marta izlazi pred Isusa s riječima koje nose svu težinu ljudske boli: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« U tim riječima nema pretvaranja. To je čist, neskriven glas ranjenog srca koje voli svoga brata.

I prorok Jeremija u prvom čitanju naglas pita Boga: »Zašto je moja bol bez prestanka?« Gospodin se ne ljuti na naše suze. On ne odbacuje našu tugu. Isus odgovara Marti s dubokom blagošću, ali i s obećanjem koje mijenja sve: »Ja sam uskrsnuće i život.«

Danas slavimo spomendan svete Marte, Marije i Lazara — obitelji koja je otvorila vrata svoga doma Kristu, obitelji u kojoj je vladala duboka bratska ljubav. I dok slušamo o toj obitelji iz Betanije, mislimo na jednu drugu obitelj.

Prošlo je šest tjedana otkad je naš dragi Ben prešao u Očev dom. Benjamin je bio dječak čije je srce zračilo posebnom blagošću i odanošću prema svojoj obitelji — prema mami, tati i svom mlađem bratu. Njegova ljubav nije bila bučna; bila je tiha, duboka i iskrena … projeta poštovanjem i toplinom koja je ispunjavala čitav dom.

Dragi Ryane, poput Marte i Marije koje su čuvale uspomenu na svog brata Lazara, ti u svom srcu nosiš dar koji nikakva rastavljenost ne može izbrisati — neraskidivu vezu s bratom. Benjamin Vo je i dalje uz tebe, na jedan nov, skriven, ali sasvim stvaran način.

Dragi Alane i Thao, Isus danas stoji pred vašom boli baš kao što je stajao pred Martinom. On ne traži da skrivate svoju tugu … On plače s vama i tiho vam šapće da vaš Ben živi u Njegovu zagrljaju.

Danas u molitvi grlimo sve njegove strine, ujake, rodbinu i prijatelje. Pozdravljamo i sve vas koji nas prate izdaleka — svaku obitelj koja nosi težak križ i svako dijete koje se bori s patnjom. Niste zaboravljeni.

Neka Blažena Djevica Marija obavije vaše domove svojom majčinskom utjehom, a naš dragi Benjamin neka počiva u nebeskom miru, čekajući dan kada ćemo se svi ponovno susresti u Kristu.

Amen.