Osamnaesta nedjelja kroz godinu

Isus danas na pustome mjestu gleda mnoštvo. I reče učenicima: »Dajte im vi jesti.« A oni odgovaraju: »Nemamo ovdje doli pet kruhova i dvije ribe.«

Kako često pred Bogom stojimo osjećajući vlastitu nemoć… Gledamo svoje prazne dlanove, svoju malu snagu, i pitamo se: je li to dovoljno za ublažiti toliku bol?

A Prorok Izaija nas danas poziva: »Svi koji ste žedni, dođite na vodu! Dođite, jedite bez novca i bez cijene!« A sveti Pavao u poslanici Rimljanima klicajući pita: »Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Smrt? Život? Niti jedna stvar neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu.«

Prošlo je sedam tjedana otkad je naš dragi Ben zakoračio u Očev dom.

Danas, dok slušamo o Isusu koji blagoslivlja i lomi kruh, mislimo na Benjamina i na onu njegovu jednostavnu, predivnu radost kojom je znao ispuniti svaki zajednički trenutak. Benjamin Vo bio je dječak velikoga srca. Sjećamo se kako bi s osmijehom dijelio sitne, slatke radosti života — poput jednostavnog sladoleda s tatom ili radosti obiteljskog okupljanja. Onih malo 'kruhova' koje je imao u svom mladom životu — svoju dobrotu, svoj topli osmijeh, svoju nesebičnu ljubav — Ben nije čuvao za sebe. Predao ih je u Isusove ruke.

I baš kao u Evanđelju, Krist je od tih malih darova učinio neprolaznu gozbu ljubavi.

Dragi Alane i Thao, sedam tjedana vaša srca nose tešku prazninu. Ali čujte danas svoga Gospodina: ništa — apsolutno ništa, pa ni sama smrt — ne može rastaviti vašega Bena od ljubavi Kristove. On je danas na nebeskoj gozbi, u miru koji nikada ne prestaje.

Dragi Ryane, tvoj brat Benjamin i dalje te voli i prati iz Božjega svjetla. Nastavi živjeti i rasti s onom istom dobrotom i hrabrošću.

Danas u molitvi grlimo sve njegove strine, ujake, rodbinu, kao i sve vas koji nas prate izdaleka — svako bolesno dijete koje trpi i svaku obitelj koja nosi težak križ. Niste zaboravljeni.

Neka Blažena Djevica Marija obavije vaše domove svojom majčinskom utjehom, a naš dragi Ben neka počiva u vječnoj radosti neba.

Amen.