Četvrtak devetnaestoga tjedna kroz godinu

„Koliko puta moram oprostiti?“ — pita danas Petar Isusa.

Petar je mislio da je sedam puta izraz vrhunske velikodušnosti. No Isus ga iznenađuje odgovorom: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.“

U današnjem nam Evanđelju Gospodin otkriva srce Očevo — srce koje ne mjeri, ne računa i ne zadržava dug. Onaj kralj iz usporedbe bio je „ganut samilošću“. Nije tražio poravnanje računa, nego je darovao potpunu slobodu. A u prvom čitanju prorok Ezekiel po mraku nosi svoju prtljagu na ramenima, noseći teret kao znak pred očima naroda…

Prošlo je osam tjedana otkad je naš dragi Benjamin Vo prešao u dom Očev. Osam tjedana u kojima tišina doma roditelja još uvijek zna biti teška poput one Ezekielove prtljage u mraku.

Ali kada danas gledamo u Isusove riječi o srcu koje daruje bez mjere, prepoznajemo odraz onoga što je nosio naš Ben.

Iako je imao izvanredan, oštar um i razumijevanje svijeta daleko iznad svojih godina, Benovo najljepše bogatstvo bilo je upravo njegovo blago, velikodušno srce. Sjetimo se kako je, iako tek dječak, bio spreman dati sve što je imao — cijelu svoju uštedu iz kasice prasiice — kako bi pomogao svome stricu u teškom trenutku… Za Benjamina ljubav nije bila u velikim riječima, nego u čistom, djetinjem davanju iz dubine srca. U toj blagosti i spremnosti da pomogne, Benjamin nam je svima pokazao kako izgleda srce o kojemu Isus danas govori.

A za vas, dragi Alane i Thao, i dragi brate Ryane… U trenucima kada tuga pritisne i kada se u tišini noći pojavi ono tiho, teško pitanje: „Jesmo li mogli učiniti više?“… Čujte danas Božju riječ. Bolest nije kazna i Bog ne šalje patnju. Niste ništa propustili i niste krivi ni za što. Ništa što ste učinili ili niste učinili nije uzrokovalo ovu bol. Kao što je Isus rekao za slijepca: 'Niti sagriješi on niti roditelji njegovi.' Bog vas ne optužuje — On vas grli. Otkotrljajte taj kamen s vlastitog srca i oslobodite se krivnje.

Benjamin Vo više ne nosi nikakav teret zemaljskoga mraka. On živi u neprolaznoj svjetlosti, na nebeskoj gozbi zajedno sa svetim Karlom Akutisom i pod majčinskim plaštem Blažene Djevice Marije. S toga mjesta mira, on s ljubavlju čuva svoje najmilije.

Grlimo danas i sve ujake, tetke, rodbinu, kao i sve koji nas slušaju izdaleka — osobito drugu bolesnu djecu i svaku obitelj koja nosi težak križ. Neka vam Gospodin dade snage i osjećaj da niste sami.

Neka nam Gospodin podari srce slično Njegovome — srce koje daruje, voli i čvrsto vjeruje u ljubav koja nikada ne prestaje. Amen.