Ponedjeljak osamnaestoga tjedna kroz godinu

U početku kraljevanja Sedekije, kralja judejskoga, petoga mjeseca četvrte godine, reče mi u domu Gospodnjem prorok Hananija, sin Azurov iz Gibeona, u nazočnosti svećenika i svega naroda: »Ovo govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Slomit ću jaram kralja babilonskoga! Još dvije godine, i vratit ću na ovo mjesto sve posuđe Doma Gospodnjega što ga Nebukadnezar, kralj babilonski, uze s ovoga mjesta i odnese u Babilon. I Jekoniju, sina Jehojakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske koji otiđoše u Babilon vratit ću na ovo mjesto' – riječ je Gospodnja – 'jer ću slomiti jaram kralja babilonskoga.'« Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji u nazočnosti svećenika i svega naroda koji stajaše u domu Gospodnjem. Prorok Jeremija reče: »Amen! Neka tako učini Gospodin! Neka ispuni Gospodin tvoje riječi koje si prorekao i neka vrati posuđe Doma Gospodnjega i sve izgnanike iz Babilona na ovo mjesto! Ali poslušaj riječ koju ću izreći tebi i na uši svega naroda. Proroci koji bjehu prije mene i tebe od davnini proricali su rat, nesreću i kugu mnogim zemljama i velikim kraljevstvima. Prorok koji proriče mir priznaje se kao prorok koga je uistinu poslao Gospodin tek kad se ispuni njegova proročka riječ.« Tada prorok Hananija skine jaram s vrata proroka Jeremije i razbi ga. I reče Hananija u nazočnosti svega naroda: »Ovo govori Gospodin: 'Ovako ću za dvije godine slomiti jaram Nebukadnezara, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda.'« Na to prorok Jeremija ode svojim putem. Nakon što je prorok Hananija razbio jaram s vrata proroka Jeremije, dođe riječ Gospodnja Jeremiji: »Idi i reci Hananiji: Ovako govori Gospodin: Razbio si drveni jaram, ali si umjesto njega načinio željezni jaram! Jer ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Željezni ću jaram staviti na vrat svih ovih naroda da služe Nebukadnezaru, kralju babilonskom, i oni će mu služiti; čak sam mu i zvijeri poljske dao.« Tada prorok Jeremija reče proroku Hananiji: »Slušaj me, Hananijo! Gospodin te nije poslao, a ti si učinio da ovaj narod vjeruje u laž. Zato ovako govori Gospodin: 'Evo, uklonit ću te s lica zemlje; još ove godine umrijet ćeš jer si propovijedao pobunu protiv Gospodina.'« I prorok Hananija umrije iste godine, sedmoga mjeseca.

R. Nauči me, Gospodine, svojim pravilima. Ukloni od mene put laži, i daruj mi svoj zakon. R. Nauči me, Gospodine, svojim pravilima. Ne oduzimaj iz mojih usta riječ istine, jer u tvojim je sudovima moja nada. R. Nauči me, Gospodine, svojim pravilima. Neka se k meni obrate oni koji te se boje i koji poznaju tvoja svjedočanstva. R. Nauči me, Gospodine, svojim pravilima. Neka moje srce bude savršeno u tvojim pravilima, da ne budem osramoćen. R. Nauči me, Gospodine, svojim pravilima. Bezbožnici vrebaju da me unište, ali ja pazim na tvoja svjedočanstva. R. Nauči me, Gospodine, svojim pravilima. Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poučio. R. Nauči me, Gospodine, svojim pravilima.

Odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace na drugu obalu dok on otpusti mnoštvo. Nakon što je otpustio mnoštvo, pope se na goru posve sam da se pomoli. Kad se spustila večer, bijaše ondje sam. Lađa je već bila mnogo stadija udaljena od obale, šibana valovima, jer je vjetar bio protivan. U četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodajući po moru. Kad ga učenici vidješe gdje hoda po moru, prestrašiše se govoreći: »Utvara je!« i od straha povikaše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar mu odgovori: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« On reče: »Dođi!« Petar izađe iz lađe te prohoda po vodi i pođe k Isusu. Ali kad vidje jak vjetar, uplaši se, poče tonuti te povika: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, uhvati ga i reče mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, vjetar utihnu. A oni u lađi pokloniše mu se govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!« Pošto preploviše, dođoše na kopno u Genezaret. Kad ga prepoznaše ljudi onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolici i donesoše k njemu sve bolesnike. Molili su ga da dotaknu samo skut njegove haljine, i koji god dotaknuše, ozdravišeb.