Četvrtak sedamnaestog tjedna kroz godinu

»Gle, kao glina u ruci lončarovoj, tako ste vi u mojoj ruci…«

Kakva utješna slika iz današnjega čitanja! Prorok Jeremija promatra lončara koji s puno strpljenja oblikuje glinu. On je iznova oblikuje u nešto predivno. Bog je taj nebeski Lončar, a naša su srca u Njegovim dlanovima.

A u Evanđelju nas Isus pita: »Jeste li sve ovo razumjeli?« Zatim nam govori o domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.

Isus govori o riznici ljudskoga srca… O onim najvrijednijim stvarima koje skupljamo kroz život.

Šest je tjedana prošlo otkad je naš dragi Benjamin Vo otišao u dom nebeskoga Oca. I kada danas razmišljamo o Benjamínu, vidimo kako ga je Božja ruka oblikovala u nešto uistinu predivno.

Ben je imao um prepun ideja i srce ispunjeno beskrajnom dobrotom. Sjećate li se kako je rado maštao i smijao se priči o svojoj zamišljenoj zrakoplovnoj tvrtki, o pticama i avionima? Ali još dublje od toga… u njegovoj riznici ležala je nesebična ljubav. Kada je njegov ujak obolio, petnaestogodišnji Ben bio je spreman dati svoju cijelu ušteđevinu, cijelu svoju kasicu prasicu, samo da pomogne.

To nije bila obična dječja gesta. To je bila čista glina u Božjim rukama… Srce koje je znalo voljeti bez zadrške.

Nije li to blago o kojem Isus govori? Ben je u svom kratkom, ali bogatom životu iz svoje riznice darovao ono najljepše.

Dragi Alan i Thao, dragi Ryan… vaša su srca danas teška, ali Benjaminova dobrota i dalje svijetli. Njegov život nije bio uzaludan; bio je dragocjeno djelo Božjih ruku. Bog ga nije zaboravio — On ga čuva u svojoj nebeskoj riznici.

Obraćamo se danas i svima vama koji nas pratite izdaleka, obiteljima koje nose teške križeve i svakom djetetu koje prolazi kroz patnju. Neka vas obavije mir Oca koji vas drži u svojim dlanovima.

Isus nas poziva da ne gubimo nadu. Benjamin živi u Božjem zagrljaju, a njegova nas ljubav poziva da nastavimo živjeti, voljeti i brinuti jedni o drugima. Amen.