Utorak Sedamnaestog tjedna kroz godinu

Draga braćo i sestre u Kristu,

Današnje Evanđelje donosi nam Isusovo tumačenje prispodobe o kukolju. Isus nam objašnjava da je polje svijet, dobro sjeme su djeca Kraljevstva, a kukolj su djeca Zloga. Neprijatelj koji sije kukolj je Đavao, a žetva je svršetak svijeta. Na kraju, pravednici će zasjati poput sunca u Kraljevstvu Oca svoga. Ova prispodoba, iako govori o konačnom sudu, također nam nudi duboku istinu o Božjoj strpljivosti i Njegovoj nadi za nas.

S druge strane, prvo čitanje iz Jeremije donosi nam snažan vapaj naroda koji pati. Prorok Jeremija izlijeva svoju tugu nad uništenjem i ranama svoga naroda: „Neka mi oči potocima liju suze dan i noć bez prestanka.“ Narod prepoznaje svoju zloću i grijehe svojih otaca, ali se ipak obraća Gospodinu s molbom: „Radi imena svoga ne odbaci nas, ne obeščasti prijestolja slave svoje; spomeni se saveza svoga s nama i ne raskidaj ga.“ To je vapaj koji prepoznaje Božju moć i Njegovu vjernost savezu, čak i u najdubljoj tuzi.

Što nam ove dvije slike govore? Isusova prispodoba nas podsjeća da u svijetu postoji i dobro i zlo, ali da Bog u svojoj mudrosti dopušta da oboje rastu zajedno do žetve. On ne žuri s osudom, već daje vrijeme za rast, za obraćenje. A Jeremijin vapaj nas uči da se čak i u trenucima najveće boli, kada se osjećamo napušteno i ranjeno, možemo obratiti Bogu, pozivajući se na Njegovo ime, na Njegovu slavu, na Njegovu vjernost. On je jedini kome se možemo obratiti, jer „Nije li ti sam, o GOSPODINE, Bože naš, kome se nadamo? Ti sam si učinio sve to.“

Prije šest tjedana, naš dragi Benjamin Vo otišao je k Ocu. Ben je bio dječak iznimne nježnosti i poštovanja, uvijek nasmijan, uvijek sretan. Njegova je radost bila zarazna, a osmijeh iskren. Sjećam se kako je volio dijeliti tu radost sa svojim tatom, Alanom, u njihovoj zajedničkoj strasti za avijacijom. 'Airport spotting' bio je njihov poseban ritual, hobi koji su dijelili u gotovo svakom gradu koji su posjetili. Ta radost dijeljenja, ta iskra u njegovim očima dok je promatrao avione, bila je odraz njegove duše, čiste i nevine. Benjamin je bio poput dobrog sjemena, donoseći radost i blagoslov svima oko sebe.

Njegov kratki život bio je ispunjen tom čistoćom i radošću. Iako nas tuga zbog njegovog odlaska obuzima, mi se držimo nade koju nam daje Isusova riječ: pravednici će zasjati poput sunca u Kraljevstvu Oca svoga. Benjamin je sada tamo, sjaji u punini Božje ljubavi, oslobođen svake boli i tuge. On je sada u vječnom zagrljaju Oca, gdje nema više suza, samo vječna radost i mir.

Dragi Alan i Thao, dragi Ryan, i svi koji ste voljeli Benjamina – obitelj, prijatelji, svi vi koji pratite izdaleka, posebno druga djeca koja pate i obitelji koje nose teške križeve – neka vam ova čitanja donesu utjehu. Neka vas Benjaminov nježni duh i njegova ljubav podsjete na ljepotu života i na vječnu nadu koju imamo u Kristu. Bolest i patnja nikada nisu Božja kazna, niti su posljedica nečijeg propusta. Bog ne šalje bolest. Neke tuge jednostavno dođu, izvan naše kontrole, i nitko nije kriv. Neka vas Bog drži u svom naručju i daje vam snagu da nastavite živjeti, noseći njegovu uspomenu u svojim srcima, znajući da je Ben sada u vječnom zagrljaju Oca. Amen.