Četvrtak Šesnaestog tjedna kroz godinu

Draga braćo i sestre u Kristu,

Često se pitamo zašto neki ljudi vide, a drugi ne vide, zašto neki čuju, a drugi ne čuju, zar ne? Današnje Evanđelje nam donosi Isusa koji objašnjava zašto govori u prispodobama. Kaže svojim učenicima: „Blago vašim očima što vide i ušima što čuju.“ To je velika milost, dar. Nije to samo fizičko gledanje ili slušanje, već dublje razumijevanje, otvaranje srca za Božju istinu.

U prvom čitanju, prorok Jeremija nam pak donosi Božju tugu zbog Izraela. Bog se sjeća njihove mladenačke odanosti, kako su ga voljeli „kao zaručnicu, slijedeći ga u pustinji.“ Ali onda se dogodio preokret. Narod je napustio Boga, „izvor vode žive“, i iskopao sebi „razbijene čatrnje koje vode držati ne mogu.“ Kakva tragična zamjena! Ostaviti izvor života za nešto što ne može utažiti žeđ.

Ovo je snažna slika. Bog nam nudi žive vode, vječni život, a mi se često okrećemo nečemu prolaznom, nečemu što nas ne može istinski ispuniti. Isus u Evanđelju kaže da će onome tko ima, više biti dano, a onome tko nema, oduzet će se i ono što ima. To nije prijetnja, već poziv na otvorenost srca. Ako smo otvoreni Božjoj milosti, ona će se u nama umnožiti. Ako zatvorimo oči i uši, propustit ćemo priliku da vidimo i čujemo istinu koja oslobađa i iscjeljuje.

Prije pet tjedana, naš dragi Benjamin Vo otišao je k Ocu. Ben je bio dječak iznimne znatiželje, uvijek spreman istraživati svijet oko sebe, od složenih matematičkih problema do tajni umjetne inteligencije. Njegov um je bio poput otvorenog izvora, uvijek tražeći znanje i razumijevanje. Sjećam se kako je sa svojim ocem dijelio strast prema zrakoplovstvu, provodeći sate 'promatrajući avione' na aerodromima. Ta iskra radoznalosti, ta želja za razumijevanjem kako stvari funkcioniraju, bila je odraz Božjeg dara u njemu.

Benjamin je bio poput blagoslovljenih očiju i ušiju o kojima govori Isus. Njegov život, iako kratak, bio je ispunjen tom željom da vidi i razumije. Nije se zadovoljavao 'razbijenim čatrnjam', već je tražio dublje istine, dublje radosti. Iako nam je teško shvatiti zašto je njegov život bio tako kratak, mi vjerujemo da je on sada u Božjem svjetlu, gdje vidi puninu istine i pije s izvora žive vode.

Dragi Alan i Thao, dragi Ryan, i svi koji ste voljeli Benjamina – obitelj, prijatelji, svi vi koji pratite izdaleka, posebno druga djeca koja pate i obitelji koje nose teške križeve – neka vam ova čitanja donesu utjehu. Bog nas poziva da budemo otvoreni Njegovoj istini, da ne zatvaramo oči pred Njegovom ljubavlju. Neka Benjaminova znatiželja i njegov duh budu podsjetnik na to da uvijek tražimo 'izvor vode žive'. Neka vas Bog drži u svom naručju i daje vam snagu da nastavite živjeti, noseći njegovu uspomenu u svojim srcima, znajući da je Ben sada u vječnom zagrljaju Oca, gdje nema više boli ni suza, samo vječna radost i mir. Amen.