Blagdan svete Marije Magdalene

Draga braćo i sestre u Kristu,

Čeznemo li ikada za nečim toliko duboko da nas to tjera da tražimo bez prestanka? Današnja čitanja govore upravo o takvoj čežnji, o nezaustavljivoj potrazi za Onim koga srce ljubi. U Pjesmi nad pjesmama, Zaručnica kaže: „Na postelji svojoj noću tražih onoga koga mi srce ljubi – tražih ga, ali ga ne nađoh.“ Njezina ljubav je toliko snažna da je tjera da ustane, da ide ulicama i trgovima, da pita stražare: „Jeste li vidjeli onoga koga mi srce ljubi?“ I tek što ih je ostavila, pronalazi ga. Kakva slika ustrajnosti i duboke ljubavi!

Isto tako, u Evanđelju, Marija Magdalena dolazi na grob rano ujutro, dok je još mrak. Njezino srce je slomljeno, ispunjeno tugom jer je Gospodinovo tijelo nestalo. Ona ne odustaje. Dok Petar i drugi učenik odlaze, Marija ostaje, plačeći. Njezina ljubav je jača od straha, jača od očaja. Ona se saginje u grob, razgovara s anđelima, i kada se okrene, vidi Isusa, ali ga ne prepoznaje. Tek kada je Isus izgovara njezino ime – „Marijo!“ – tada njezine oči prepoznaju Onoga koga njezino srce ljubi. Njezina potraga je završena, njezina tuga pretvorena u neizrecivu radost.

Prije pet tjedana, naš dragi Benjamin Vo otišao je k Ocu. Ben je bio dječak nevjerojatne znatiželje, uvijek spreman istraživati i učiti. Njegov um je bio poput spužve, upijajući znanje o svemu, od matematike do složenih tehnologija. Sjećam se kako je s ocem uživao u 'promatranju aviona' na aerodromima širom svijeta, bilježeći svaku pojedinost. Ta radost otkrivanja, ta iskra u njegovim očima, bila je odraz Božje kreativnosti u njemu. Benjaminova žeđ za znanjem i razumijevanjem svijeta oko sebe bila je poput one čežnje za ljubavlju koju vidimo u današnjim čitanjima. Njegovo je srce tražilo smisao, ljepotu, i radost u svemu što je radio.

Benjamin nas je podsjetio da je život putovanje potrage – potrage za istinom, za ljubavlju, za Bogom. Baš kao što je Marija Magdalena tražila Isusa, i Ben je tražio smisao u svakom aspektu svog kratkog, ali ispunjenog života. Iako nam je teško shvatiti zašto je njegov život bio tako kratak, mi se držimo vjere da ga je Isus, izgovorivši njegovo ime, pozvao k sebi. Sada je Benjamin u vječnosti, u punini Božje ljubavi i milosrđa, gdje nema više boli ni suza, samo vječna radost.

Dragi Alan i Thao, dragi Ryan, i svi koji ste voljeli Benjamina – obitelj, prijatelji, svi vi koji pratite izdaleka, posebno druga djeca koja pate i obitelji koje nose teške križeve – neka vam ova čitanja donesu utjehu. Bog je milosrdan, i Njegova ljubav je jača od smrti. On vidi vaše suze, čuje vaše molitve, i On je onaj koji izgovara vaše ime u tami, pozivajući vas k sebi. Neka vas Benjaminov duh, njegova znatiželja i njegova radost budu podsjetnik na ljepotu života i na vječnu nadu koju imamo u Kristu. Neka vas Bog drži u svom naručju i daje vam snagu da nastavite živjeti, noseći njegovu uspomenu u svojim srcima, znajući da je Ben sada u vječnom zagrljaju Oca. Amen.