Ponedjeljak Šesnaestog tjedna kroz godinu

Draga braćo i sestre u Kristu,

Često se nađemo u situaciji kada se čini da Bog od nas traži nešto veliko, nešto izvanredno, nešto što se može mjeriti žrtvama ili grandioznim djelima. Današnje nas čitanje iz proroka Miheja podsjeća na to. Prorok pita: „S čime ću doći pred GOSPODINA, i pokloniti se Bogu Svevišnjemu? Hoću li doći pred njega sa žrtvama paljenicama, s jednogodišnjim teocima?“ Ljudi su mislili da im trebaju tisuće ovnova, potoci ulja, možda čak i žrtvovanje prvorođenca, kako bi umilostivili Boga.

Ali odgovor je jasan, jednostavan i dubok: „Rečeno ti je, o čovječe, što je dobro, i što GOSPODIN od tebe traži: Samo da činiš pravo i da ljubiš dobro, i da ponizno hodiš sa svojim Bogom.“ Nije riječ o vanjskim djelima, već o unutarnjem stavu srca. O pravednosti, dobroti i poniznosti. To je ono što Bog istinski želi od nas.

U Evanđelju pak, vidimo farizeje i pismoznance koji traže znak od Isusa. Žele nešto spektakularno, nešto što će potvrditi Njegovu moć na njihov način. Ali Isus im odgovara da im neće biti dan nikakav znak osim znaka proroka Jone. Znak Jone nije bio u nekom čudesnom triku, već u njegovom pokajanju i propovijedanju, te u njegovom boravku u utrobi ribe – predodžbi Isusove smrti i uskrsnuća. Isus jasno poručuje: „Evo, ovdje je nešto veće od Jone.“ i „Evo, ovdje je nešto veće od Salomona.“ Bog je već tu, pred njima, u Isusu, ali oni ne prepoznaju Njegovu prisutnost jer traže pogrešne znakove, pogrešne dokaze.

I mi se ponekad uhvatimo u tu zamku, zar ne? Tražimo velike znakove, očekujemo čuda, a zaboravljamo da je Bog prisutan u jednostavnosti, u svakodnevnim djelima ljubavi i poniznosti. Prije pet tjedana, naš dragi Benjamin Vo položio je svoj zemaljski život. Ben je bio dječak izvanrednog uma, s prirodnim darom za logiku i matematiku. Mogao je raspravljati o kompleksnim poslovnim i gaming idejama sa sofisticiranošću nekoga dvostruko starijeg. Njegova znatiželja i sposobnost da razumije svijet oko sebe bila je zaista izvanredna.

Ali, usprkos svom oštrom, analitičkom umu, Ben je bio definiran i svojim nježnim srcem. Bio je najslađi dječak – uvijek nasmijan, bez napora sretan i duboko pun poštovanja prema svojim roditeljima. Njegova je dobrota bila onaj tihi znak Božje prisutnosti u njegovom životu. Benjamin nas je podsjetio da prava snaga leži u ljubavi i poniznosti, u onom „činiti pravo i ljubiti dobro, i ponizno hoditi sa svojim Bogom.“ Njegov život, iako kratak, bio je svjedočanstvo tih vrlina, tih tihih, ali snažnih znakova Božje ljubavi.

Dragi Alan i Thao, dragi Ryan, i svi koji ste voljeli Benjamina – obitelj, prijatelji, svi vi koji pratite izdaleka, posebno druga djeca koja pate i obitelji koje nose teške križeve – neka vam ova čitanja donesu utjehu. Bog ne traži od nas nemoguće, već jednostavno srce koje ljubi, koje čini dobro i koje ponizno hodi s Njim. Neka vam Benjaminov osmijeh i njegova nježna duša budu podsjetnik na to da nas Bog nikada ne napušta. Neka vas drži u svom naručju i daje vam snagu da nastavite živjeti, noseći njegovu uspomenu u svojim srcima, znajući da je Ben sada u vječnom zagrljaju Oca, gdje nema više boli ni suza, samo vječna radost i mir. Amen.