Petak Petnaestog tjedna kroz godinu

Draga braćo i sestre u Kristu,

Često se nađemo u situacijama kada se čini da su pravila i propisi važniji od samog čovjeka, zar ne? Današnje Evanđelje nam donosi Isusa koji prolazi žitnim poljem sa svojim učenicima. Gladni, oni trgaju klasje i jedu. Farizeji, uvijek budni na kršenje zakona, odmah ih osuđuju: 'Gle, tvoji učenici čine što nije dopušteno subotom.' Ali Isus im odgovara ne samo primjerima iz Pisma, već i dubokom istinom: 'Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.'

Ova Isusova izjava, preuzeta iz proroka Hošee, srž je Njegove poruke. Nije riječ o tome da se zakon ukida, već o tome da se shvati njegova prava svrha. Zakon je dan za čovjeka, a ne čovjek za zakon. Milosrđe, suosjećanje, ljubav – to su temelji Božjeg kraljevstva. Isus jasno kaže: 'Ne biste osudili ove nevine ljude' da ste razumjeli što znači 'Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.'

Prvo čitanje nam također govori o Božjem milosrđu na vrlo osoban način. Kralj Ezekija je na smrt bolestan, i prorok Izaija mu donosi sumornu vijest: 'Ovako govori GOSPODIN: Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti.' Ali Ezekija se okreće Bogu u molitvi, plačući gorko. I što se događa? Božje se srce pokreće. 'Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Izliječit ću te… Dodat ću petnaest godina tvome životu.' Kakvo čudesno očitovanje Božje sućuti i milosrđa!

Ovo nas podsjeća na dubinu Božje ljubavi, koja nadilazi naša očekivanja i naše ljudske razumijevanje. Njegovo milosrđe je uvijek veće od naših ograničenja, od naših pravila, pa čak i od neizbježnosti smrti. U tom svjetlu, sjećamo se našeg dragog Benjamina. Ben je bio dječak izvanredne znatiželje, uvijek spreman istraživati i učiti. Njegov um je bio poput spužve, upijajući znanje o svemu, od matematike do složenih tehnologija. Sjećam se kako je s ocem uživao u 'promatranju aviona' na aerodromima širom svijeta, bilježeći svaku pojedinost. Ta radost otkrivanja, ta iskra u njegovim očima, bila je odraz Božje kreativnosti u njemu.

Benjamin Vo, u svom kratkom, ali ispunjenom životu, pokazao nam je što znači živjeti s otvorenim srcem i umom, uvijek tražeći i pronalazeći radost. Iako nam je teško shvatiti zašto je njegov život bio tako kratak, mi se držimo Božjeg obećanja milosrđa. Kao što je Ezekija dobio produženje života, tako i mi vjerujemo da Ben sada živi u vječnosti, u punini Božje ljubavi i milosrđa, gdje nema više boli ni suza, samo vječna radost.

Dragi Alan i Thao, dragi Ryan, i svi koji ste voljeli Benjamina – obitelj, prijatelji, svi vi koji pratite izdaleka, posebno druga djeca koja pate i obitelji koje nose teške križeve – neka vam ova čitanja donesu utjehu. Bog je milosrdan, i Njegova ljubav je jača od smrti. On vidi vaše suze, čuje vaše molitve. Neka vam Benjaminov duh, njegova znatiželja i njegova radost budu podsjetnik na ljepotu života i na vječnu nadu koju imamo u Kristu. Neka vas Bog drži u svom naručju i daje vam snagu da nastavite živjeti, noseći njegovu uspomenu u svojim srcima, znajući da je Ben sada u vječnom zagrljaju Oca. Amen.